Sud BiH. Foto: Sud BiH
Meho Džebo je kazao da je sa drugim ranjenicima u julu 1995. napustio Žepu, ali da su zaustavljeni na području Vlasenice i prebačeni u drugi autobus sa grupom starijih ljudi, koji su ranije bili izdvojeni. Naveo je da su, umjesto da nastave za Kladanj, odvezeni u “Rasadnik” u Rogatici, gdje je živio do rata.
“Došao je Tolimir… rekao je da uđemo. ‘Bili smo prinuđeni zadržati vas zbog neotpuštenih pripadnika Vojske Republike Srpske (VRS) s aerodroma Dubrave'”, prisjetio se Džebo, dodajući da su potom dobili ćebad i spužve.
On je kazao da su u “Rasadniku” bili policajci Zoran Nešković, kojeg je poznavao iz viđenja, Milan Mijatović, Panto Pantović, Mišo Duvnjak, Nešo Đerić, Nenad Ujić, Nikolić zvani Franco, Pero Despet i jedan sa nadimkom Šijak. Prema njegovim riječima, Nešković je bio upravik.
“Da li se predstavio i rekao sam da je upravnik ili je neko od policajaca rekao”, kazao je Džebo.
On je naveo da je Despeta, koji je bio zamjenik, kao i Pantovića, od ranije poznavao, a da je imena drugih saznao tokom zatočeništva.
Svjedok je rekao da su im u početku dva puta dolazili doktor i medicinsko osoblje da im previju rane, a da su se kasnije sami snalazili.
Na pitanje o postpanju stražara, svjedok je rekao da je njega tukao samo Ujić.
“S obzirom na okolnosti, pozitivno mogu reći za Zorana, Pantu, Mišu i Peru, a ostali kako prema kome. Prema meni ni ostali nisu bili loši, osim Ujića”, rekao je Džebo.
Naveo je da ga je Ujić udarao u više navrata i rekao mu: “Ti ćeš me, žuti, dobro zapamtiti!”.
Ispričao je kako ga je jednom bolio čir na želucu i kako je Pantović otišao da mu donese lijek, te mu je u sudnici izrazio zahvalnost zbog toga.
Ispričao je da ga je Ujić tada natjerao da zadigne majicu i bukovom letvom ga udarao u predjelu stomaka.
Kazao je da ga je Ujić jednom tjerao da udara drugog zatočenika, a kada je on to dobio, rekao je trećem da ga tuče.
“Sastavio mi je 15 dobrih šamara”, naveo je Džebo.
On je svjedočio o većem broju slučajeva u kojima su “Ujić, Franco i Đera” tukli i maltretirali druge zatočenike. Svjedok je naveo da je za Mehmeda Hajrića i Amira Imamovića bilo rečeno da su pobjegli, ali da je poslije rata čuo da su likvidirani.
Džebo je kazao da je posljednjih nekoliko sedmica, pred odlazak na razmjenu u januaru 1996., promijenjen sastav straže zbog tuča, te da je čuo da je neko bio intervenisao.
Zoran Nešković, Panto Pantović, Slaviša Đerić, Nenad Ujić i Pero Despet optuženi su po 46 tačaka optužnice za nečovječno postupanje, ubistvo i seksualno zlostavljanje počinjeno nad civilima u zatočeničkom objektu “Rasadnik” u Rogatici od kraja jula do 22. decembra 1995. godine.
Nešković je optužen u svojstvu komandira zatočeničkog objekta, a ostali u svojstvu stražara u “Rasadniku”, gdje je bilo zatočeno više od 40 muškaraca bošnjačke nacionalnosti s područja Rogatice, Žepe i Srebrenice.
Odgovarajući na pitanja Odbrna, Džebo je rekao da je u Žepi bio u rezervnom sastavu policije. Potvrdio je da u Žepi nije bilo puno ljudi koji su imali uniforme za službu.
Svjedok je kazao da je Nešković u “Rasadniku” bio do tri-četiri sata poslijepodne, a da su se maltretiranja dešavala obično nakon večere.
Na pitanja Ujićevog branioca Veljka Ćivše, potvrdio je da je Ujić bio korektan prema njemu tokom obavljanja radova na Borikama, kao i da mu je jednom donio cigarete koje mu je bio poslao jedan čovjek.
Suđenje se nastavlja 26. septembra.
