U Koritniku kod Višegrada obilježena 30. godišnjica zločina

Obilježavanje 30. godišnjice zločina u Koritniku. Foto: BIRN BiH

U selu Koritnik u subotu su se molitvom porodice žrtava prisjetile svojih najmilijih koji su iz porodičnih kuća odvedeni i ubijeni tokom ratnih zločina u Višegradu na početku rata 1992. godine, njih 57, prema podacima podacima Udruženja „Žena – žrtva rata“.

Predsjednica Udruženja Bakira Hasečić kazala je tokom obilježavanja 30. godišnjice zločina nad Bošnjacima Koritnika da su za zločine nad stanovnicima ovog sela osuđeni samo Milan i Sredoje Lukić te Radomir Šušnjar, te kako pretpostavljaju da još ima četiri ili pet počinilaca koji su učestvovali u spaljivanju civila.

„Ja ne mogu reći da nema pravde, ali ona je spora, jako spora”, kazala je Hasečić i dodala da sporo procesuiranje kod žrtava izaziva bojazan da će svjedoci ali i žrtve umrijeti prije presuda.

Ona je kazala kako joj je žao što i dalje u selu Koritnik nema obnove kuća i objekata jer postoji velika volja ljudi da se vrate i da žive svoji na svome.

Stradalim žrtvama sela Koritnik posvećen je vjerski dio obilježavanje uz molitve i klanjanje podne namaza. Porodicama žrtava zločina u Višegradu poklonjena je i monografija “Živa lomača – Pionirska ulica u Višegradu (14. juni 1992.)” Ermina Kuke, višeg naučnog saradnika Univerziteta u Sarajevu – Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava.

Obilježavanje 30. godišnjice zločina u Koritniku. Foto: BIRN BiH

Latifa Šehić – Kurspahić u subotu se u Koritniku prisjećala odvođenja jedanaestogodišnjeg sina i surpuga o kojima nikada ništa nije saznala nakon što su u maju 1992. godine zaustavljeni na punktu. Ona je sa dvije kćerke i drugom rodbinom izbjegla u Austriju.

Posljednje što zna o maloljetnom sinu i suprugu jeste da su zadržani na punktu prema Priboju u mjestu Dobrun kod Višegrada. U Koritnik dolazi jednom godišnje na obilježavanje godišnjice zločina.

„Ostaje sve naše u Koritniku, u Višegradu. Naš lijepi Višegrad. Dođem ovako godišnje.. ne mogu. Stegnem svoje srce da bi došla, da bi posjetila. Napunim nekako baterije, kažem: ‘Idem. Neću plakati. Idem hrabra. Nisam kriva ništa'”, kaže ona.

Latifa je sticajem okolnosti i zbog nedostatka informacija bila upisana u knjigu mrtvih zajedno sa djecom, svekrom i svekrvom. Pretpostavlja da se to desilo zbog toga jer je zapaljena kuća Kurspahića i da njene komšije iz Koritnika nisu znale gdje je otišla.

Latifa Šehić Kurspahić. Foto: BIRN BiH

Ona kaže da je sa Milanom Lukićem, haškim osuđenikom za ratne zločine počinjene na području Višegrada, išla u školu. Kaže da je susret sa njim imala kada je on ušao u autobus kojim je išla preko Srbije do Austrije.

„Od Dobruna kad se krene Jagodini gore. I zaustavio je [autobus] tu i izbacio jednog Omerovića što nema nogu. Njega izbacio i ušao u autobus. Mene je vidio i pitao jesam li pošla. Jesam. Kud ideš, idem tako i tako i samo je prošao“, prisjeća se Latifa.

Ona kaže da ju je kasnije advokat Milana Lukića pozvao da svjedoči pred Haškim tribunalom.

Haški tribunal je Milana Lukića, nekadašnjeg vođu paravojne formacije “Osvetnici” ili “Beli orlovi”, osudio na doživotni zatvor, dok je njegov rođak Sredoje Lukić osuđen na 27 godina zatvora zbog zločina počinjenih na području Višegrada.

Prvostepenom presudom Suda Bosne i Hercegovine iz oktobra 2019. godine Radomir Šušnjar je proglašen krivim zato što je zajedno s Milanom i Sredojem Lukićem u junu 1992. učestvovao u napadu, nečovječnom postupanju i pljačkanju imovine stanovnika sela Koritnik koji su prethodno dovedeni u kuću Jusufa Memića, te je u susjednoj prostoriji kuće vršio pretres civila, naređujući im da skidaju odjeću.

Nakon što su civili pretreseni, prema presudi, naređeno im je da izađu iz kuće Memića i da u koloni pređu u kuću Adema Omeragića, te su uvedeni u prizemlje objekta, poslije čega je Milan Lukić ubacio zapaljivu eksplozivnu napravu, izazvavši požar, dok je Šušnjar ubacio ručnu bombu te su svi istovremeno pucali, onemogućavajući civilima da pobjegnu, a napad je za posljedicu imao ubistva 26 civila.

Ova presuda potvrđena je u februaru 2020. godine.