Đuro Matuzović s braniocem Vladom Adamovićem. Foto: BIRN BIH
Zoran Sarić izjavio je kako je u Orašju živio do 29. aprila 1992. godine, nakon čega je, zbog granatiranja, zajedno s porodicom otišao u Bukovu Gredu. On je objasnio da su 9. maja muškarci sakupljeni ispred kuća, a da im je Marko Dominković naredio da predaju oružje.
Sarić je kazao kako je on, zajedno sa stricem, krenuo ka kući jer im je naređeno da donesu oružje, te da je te prilike njegov stric pretučen. Potom su se vratili nazad, gdje je vršeno ispitivanje, a nakon toga odvezeni u Donju Mahalu, gdje su zatvoreni u jednu šupu.
On je kazao da nekoliko osoba nije došlo na ispitivanje, kao i da je čuo da su u “Žarkovoj vikendici“.
“Tamo su ovi momci otišli i saznali smo, priča stoji, da je mali Miša pokušao da pobjegne kroz pšenicu i da je smrtno stradao. Žarko isto“, kazao je Sarić.
Prema njegovim riječima, kada je došao u Donju Mahalu u šupi je bilo zatvoreno nekoliko osoba. Prisjetio se kako su bili umorni, a “odjeća im je bila djelimično pocijepana, bili su utučeni i gledali su dolje“.
Dok je boravio u šupi, nekoliko osoba je izvedeno, kazao je Sarić, te dodao da mu je poznato kako je od policajaca bio “Bandžo“ i “Mato Rakijica“, koji je bio uniformisan i imao nož.
On je kazao kako su, između ostalog, iz šupe izvedeni Čedo Cvijanović i Makso Gajić, za kojeg je kasnije čuo da je ubijen.
Sutradan, kako je objasnio, odveden je u fiskulturnu salu u Orašju, te kazao kako je tu već bilo zatvorenih ljudi. Objasnio je kako je bilo stražara i da su zarobljenici spavali na podu, ali su dobijali hranu.
“Od 9. maja je bilo okupljanje, a početkom šestog mjeseca krenuli smo da radimo na linijama“, kazao je Sarić, objasnivši kako je, zajedno sa drugima, izvođen na rad, gdje je kopao rovove i tranšee, te da je bio na linijama na kojima se pucalo.
Dodao je kako mu je poznato da je bilo ranjenih i poginulih.
Kazao je kako je u fiskulturnoj sali ostao tri mjeseca, nakon čega je prebačen u fiskulturnu salu u Osnovnoj školi u Donjoj Mahali.
Sarić je kazao da je njegov stric Savo Sarić 6. juna 1992. godine izveden te da „7. juni nije dočekao živ“. Dodao je da je čuo kako je “Žika“ usmrtio Acu Petrovića. Objasnio je da je njegov otac bio zatvoren u strogom dijelu zatvora, te da ga je jedne prilike “Keni“ udario po glavi, od čega su mu popucali bubnjići.
Svjedok je rekao kako su ljudi išli na razmjenu, te da je on razmijenjen u junu, a njegov otac u julu 1993. godine. Dodao je kako su vršene razmjene te kako je “bilo slučajeva da su na razmjenu doneseni mrtvi“.
Za progon srpskog stanovništva – ubistvima, zatvaranjem, mučenjem, silovanjima i drugim radnjama počinjenim u Orašju – optuženi su Đuro Matuzović, Ivo i Tado Oršolić, Marko Dominković, Joso Nedić, Marko Blažanović, Mato i Anto Živković, Stjepo Đurić i Mirko Jurić. Prema optužnici, oni su zločine počinili kao pripadnici komandnih struktura HVO-a, te vojne i civilne policije u Orašju.
Na upit Odbrane da li je Sarić vidio kako su stradali Savo Sarić i Aco Petrović, kazao je da nije. Objasnio je i kako je svakodnevno “Kenija“ viđao u Donjoj Mahali, te rekao kako je “Keni” bio vojni policajac obučen u maskirnu uniformu i kako misli da je imao pištolj.
Nastavak suđenja je zakazan za 7. septembar.
