Trišić Milan: „Tukao je krvavo“
Milan Trišić. Foto: BIRN BiH
Zaštićeni svjedok S-29 kazao je kako je 11. maja 1992. godine, zajedno sa drugim komšijama, skupljen u mjestu Repovac, gdje im je rečeno da će biti prebačeni za Tuzlu, nakon čega su mještani ušli u autobus i šleper, ali – umjesto za Tuzlu – krenuli su prema općini u Bratunac.
Kako je kazao svjedok, nakon što su došli ispred škole “Vuk Karadžić“ u Bratuncu, došao je Milan Trišić i naredio da svi izađu iz šlepera, a ženama naredio da skupe novac i zlato, te kazao da će, ukoliko ga vidi kod nekoga, “sjeći uši i prste“. Svjedok je objasnio kako je te prilike Trišić izveo trojicu muškaraca koje je pretukao.
“On ih odvaja prema školi, tamo prema hangaru, gdje sam vidio da ubijaju“, kazao je svjedok, dodavši kako je Trišića poznavao od ranije i da je u tom trenutku „na sebi imao SNB vojnu uniformu, kalašnjikov preko prsa, te željezni štap i kandžiju”.
Kako je rekao, prije nego što su ušli u salu, morali su da ostave sve dragocjenosti.
“Trišić rekao: ‘Šibica ne smije ostati u džepu'“, kazao je svjedok, dodavši kako je optuženi rekao da, ukoliko kod nekoga nešto nađe, “ode glava“.
Prema njegovim riječima, u sali gdje su bili zatvoreni bilo je ubijanja, maltretiranja i izvođenja.
Nakon dvije ili tri noći, zatvorenici su ubačeni u šlepere, nakon čega je osoba zvana “Bučalina”, koji je, kako je svjedok kazao, bio rezervni policajac u Bratuncu, tražio Hajru Džafića, a on je – plakajući – izašao iz šlepera te se pozdravio sa zarobljenicima.
“Ustao i rekao: ‘Bolje ja sam, nego svi vi'“, kazao je svjedok, dodavši kako ga nakon toga nikad nije vidio.
Na upit branioca Miodraga Stojanovića da li je Trišića vidio u Repovcu, svjedok je kazao da nije. Stojanović je upitao svjedoka da li je Trišića vidio tokom boravka u sali, na šta je svjedok rekao da nije.
Optužnica tereti Trišića po 22 tačke da je 1992. godine, kao pripadnik Teritorijalne odbrane (TO), zajedno s drugim formacijama učestvovao u progonu civila bošnjačke nacionalnosti – zatvaranjima, prisilnim nestankom, mučenjem i ubistvima.
Trišić se tereti da je 3. maja 1992., naoružan i uniformisan, zajedno s drugim osobama, uputio 50 žena i djece iz sela Hranča prema autobusnoj stanici, gdje je već bilo oko 250 mještana, nakon čega su odvedeni na stadion “Bratstvo”. Kasnije su, prema optužnici, zapaljene 43 kuće u zaseoku Ramići.
Nurija Salkić ispričao je kako je u aprilu 1992. godine živio u mjesti Suha, te su domaći srpski vojnici 10. maja okružili naselja i zarobili mještane, a potom ih prebacili na stadion. Kako je kazao, na stadionu je bilo nekoliko hiljada ljudi.
“Okolo su stajali vojnici i, ako su vidjeli djeci minđuše ili nešto, kidali su“, rekao je Salkić, dodavši kako su svi morali predati ako su imali nešto vrijedno.
Nakon stadiona, muškarci su odvedeni u školu gdje je, prema svjedokovim riječima, bilo ubijanja, te je i sam Salkić nekoliko puta bio pretučen.
“Nama su se odmah noge odsjekle, znali smo da nas čeka tragedija u toj sali“, kazao je Salkić.
Prema njegovim riječima, u sali su bili izvjesni Bane i Makedonac i Milan Trišić.
“Milan Trišić je bio šofer u Vihoru, njega znam i on je dolazio u kafić gdje sam ja radio“, rekao je svjedok, dodavši kako je te prilike – kada je vidio Trišića – on imao željeznu šipku i „tukao je krvavo“.
Svjedok je ispričao kako je Trišić tukao zarobljenike, da je njega pretukao, kao i Ramiza Kadrića i njegovu djecu.
“Nije toliko Ramiza tukao koliko je bio krvoločan prema djeci. (…) Djeca vrište nenormalno i znam da nisu mogla na noge“, kazao je svjedok, dodavši kako mu je poznato da su nakon šest dana, kada su zarobljenici odvezeni prema Palama, Ramiz i njegova djeca ostali u sali, a kasnije su pronađeni ubijeni.
Stojanović je na današnjem ročištu svjedoku predočio izjavu koju je dao Međunarodnom krivičnom sudu za bivšu Jugoslaviju 2000. godine, u kojoj je, kako je kazao, svjedok pričao o događajima o kojima je danas svjedočio, ali nigdje nije spomenuo Trišića. Salkić je kazao kako je izjavu davao za drugi predmet i da je njegovo svjedočenje bilo fokusirano na tadašnju političku situaciju.
Nastavak suđenja je zakazan za 6. septembar.