“Ja kao neko ko je preživio genocid, vidim da svakodnevno dolazi do negiranja genocida, ali ništa se ne dešava, nijedna optužnica nije podignuta u svojstvu toga”, kaže on.

U Državnom tužilaštvu su za Balkansku istraživačku mrežu Bosne i Hercegovine (BIRN BiH) potvrdili da imaju više od 50 krivičnih prijava podnesenih na osnovu zabrane negiranja genocida, drugih ratnih zločina ili veličanja zločinaca koju je prošle godine nametnuo bivši visoki predstavnik u BiH Valentin Inzko.

Tužilac Oleg Čavka kaže kako je Tužilaštvo BiH u većini predmeta o kojim je zaprimilo prijavu preduzelo istražne radnje, naložilo policijskim agencijama prikupljanje dokaza, poput videosnimaka emisija “u kojim su izgovorene neke neželjene riječi”.

“Međutim nakon toga još uvijek nismo došli u fazu da smo stekli utisak da su zadovoljeni ama baš svi elementi bića krivičnog djela na način da bi to mogao sud osuditi, odnosno donijeti odluku o nečijoj krivici”, navodi Čavka.

Oleg Čavka, tužilac Tužilaštva BiH. Foto: BIRN BiH

On izmjene i dopune zakona smatra dobrim, ali naglašava da način kako su napisane odredbe ostavlja tužiteljima jako puno nedoumica. Advokati i žrtve sa kojima je u novoj emisiji TV Justice razgovarao BIRN BiH ne slažu se sa ovakvim zaključkom i smatraju da procesuiranje ne bi trebalo biti problem.

U Memorijalnom centru Srebrenica kažu da se od nametanja izmjena u julu prošle godine negiranje genocida značajno smanjilo. U godišnjem izvještaju kojeg objavljuju u sedmici 27. godišnjice genocida, rezultati pokazuju da je negiranje genocida u Republici Srpskoj smanjeno za pet puta u odnosu na godinu prije Inzkovih izmjena, navodi Edin Ikanović.

On prati negiranje i bilježi ga za godišnji izvještaj. Kaže da su od prošle godine zabilježili više od 400 primjera negiranja genocida ali da većina dolazi iz Srbije.

“Ono što će i izvještaj pokazati, vidjet ćemo da je nakon usvajanja zakona došlo do drastičnog umanjenja smanjenja broja negiranja na prostoru BiH, odnosno prostora entiteta Republika Srpska, odakle je i dolazilo negiranje. U nekim procentima bi se moglo da kaže da je preko 80 posto umanjeno negiranje genocida kada je u pitanju entitet Republike Srpske”, govori Ikanović.

On dodaje da Milorad Dodik ostaje političar sa najviše pojavljivanja u godišnjem izvještaju o negiranju genocida i nakon zabrane.

“Tako da je više od 50 posto od ukupnog broja negiranja nakon donošenja zakonika upravo došlo sa njegove strane”, kaže on.

Baza podataka “Mapiranje mržnje” BIRN-a BiH također pokazuje da je Dodik političar sa najviše izjava u kojima ima diskriminatornog govora ili umanjivanja zločina čiji je karakter utvrđen u sudskim presudama.

Izazov dokazivanja negiranja zločina

Edin Ikanović, Memorijalni centar Srebrenica. Foto: BIRN BiH

Dok Čavka navodi da je teško dokazati sve elemente krivičnog djela, drugi smatraju da je sada posao Tužilaštva poprilično olakšan.

Sarajevska advokatica Sabina Mehić je mišljenja kako je sada Tužilaštvu olakšan posao jer sav bitan element krivičnog djela jeste da te činjenice moraju biti negdje dokumentovane.

“Ukoliko imate situaciju da je članak objavljen koji negira bilo genocid, bilo zločin protiv čovječnosti, bilo ratni zločin u vezi sa presuđenim činjenicama, dakle vezano za presude, vrlo jednostavno je prezentirati to na sudu, zato što imate dokaz kao članak, eventualno određene svjedoke. Smatram da čak u ovakvim predmetima svjedoci nisu do te mjere ni nužni, koliko su nužne činjenice da je nešto dokumentovano i samim time i olakšano”, govori ona.

Od oktobra prošle godine BIRN prati kako se širi mržnja u BiH kroz bazu “Mapiranje mržnje”. Baza podataka o mapiranju govora mržnje, diskriminatornog govora i negiranja zločina ili veličanja osuđenih ratnih zločinaca sadrži niz slučajeva, među kojim su ponovno postavljanje spomen-ploče Ratku Mladiću u sarajevskom naselju Vrace, predstavljanje kancelarije Fondacije “Kapetan Dragan” u Banjoj Luci te veličanje Sakiba Mahmuljina nakon pravosnažne presude na koju je osuđen na osam godina zatvora.

Tužilac Čavka kaže da je on napravio zabilješku sa prijedlogom za formiranje predmeta onog momenta kada je iz medija saznao da je na Vracama ponovo postavljena ranije razbijena spomen-ploča i da “pouzdano zna da je predmet formiran”.

Advokatica Mehić smatra kako se ovaj slučaj može procesuirati jer će se, prema zakonu, onaj koji na bilo koji način spominje u kontekstu nekog veličanja osuđeno lice za ratni zločin biti procesuiran. Ona kaže da to ne može reći i za slučaj otvaranja kancelerije Fondacije “Kapetana Dragana” u Banjoj Luci.

Prema njenom tumačenju izmjena zakona, procesuiranju podliježu osobe koje veličaju one koji su osuđeni pred međunarodnim i bosanskohercegovačkim sudovima.

“To praktično znači lice koje je osuđeno za ratni zločin ili zločin protiv čovječnosti ili za genocid izvan ovih institucija, dakle bilo u Srbiji, bilo u Hrvatskoj, iako osuđeni za ratni zločin, ne mogu biti ta lica na čije veličanje se eventualno može odnositi procesuiranje pred Sudom BiH”, pojašnjava ona.

Sabina Mehić, advokatica. Foto: BIRN BiH

Dragan Vasiljković zvani kapetan Dragan je osuđen u Hrvatskoj za ratne zločine gdje je i odslužio kaznu.

Milan Mandić, predsjednik Udruženja porodica nestalih Sarajevsko-romanijske regije, osvrnuo se na slučaj veličanja Sakiba Mahmuljina kazavši da postoje izjave i fotodokumentacija koja ukazuje na veličanje.

“Znamo šta je čovjek naređivao. Imaju i fotodokumentaciju, imaju izjave, ima sve. Nemojte da se usredsredimo samo na Mahmuljina. Ima još komandanata koji su naređivali. (…) Ja sam protiv svakog negiranja i zločina i zločinaca”, pojašnjava on.

Bojazan od nastavka negiranja zločina uslijed neprocesuiranja

Dok se svi sagovornici slažu da se negiranje zločina smanjilo nakon donošenja izmjena zakona, predsjednik Udruženja žrtava i svjedoka genocida Murat Tahirović kaže kako kod povratnika ali i građana neprocesuiranje ovih dijela izaziva određene sumnje u Tužilaštvo zato što “bar jednu od tih prijava nije odradilo na korektan način i obavijestilo javnost o tome šta je poduzelo po tom pitanju”.

“Imali smo jedno smirivanje tenzija u ovih godinu dana od stupanja na snagu zakona, gdje nismo imali toliki broj negacija u javnom prostoru, bar lidera koji su na neki način i vodilja bili svima kad je u pitanju negacija. S obzirom da institucije ne reaguju to bi se moglo vratiti kao bumerang i moglo se nastaviti”, kaže on.

Smajić je razmišljao o povratku u Bratunac, ali je ipak odustao od toga uslijed osjećaja nesigurnosti za sebe i svoju porodicu.

“Jedno vrijeme sam razmišljao da bih se možda mogao vratiti sa porodicom, jer moje je područje dosta prihvatljivo za život, ali kad vidim kako se ljudi omalovažavaju, kako nemaju pravo, kako nemaju sigurnosti, jednostavno nisi siguran zanoćiti se tu”, kaže on.

Veličanje ratnih zločinaca i negiranje genocida utiču negativno na njega. Pribojava se da bi se negiranje u velikom obimu moglo vratiti u javni prostor.

“Ako Tužilaštvo i ako zakoni ne budu poduzimali ništa po tom pitanju, to će se nastaviti u narednom periodu. Ako vide da niko nije kažnjen zbog toga, da niko nije izveden na sud, da ni protiv koga nije podignuta optužnica, naravno da će ljudi opet nastaviti sa tim istim stvarima”, navodi Smajić.