Kuzmanović i ostali: Ništa nisu znali o najmilijima dok nisu ekshumirani

Kuzmanović i ostali. Foto: Sud BiH

Svjedokinja Sadika Botić rekla je da je njen suprug Fehim odveden s još sedmoricom muškaraca kada je vojska došla u pretres sela 7. juna 1992. godine. Ona je navela da je njen suprug bio u Kriznom štabu i da nisu bili stigli predati tri puške koje su imali u selu. Kazala je da su se kasnije raspitivali gdje je suprug odveden, ali da nisu ništa saznali.

“Svekar je išao u MUP. Tamo su bile ‘Crvene beretke’, kažu: ‘Briši, dedo, dok i ti nisi…’”, ispričala je Botić.

Ona je navela da je njen suprug pronađen u masovnoj grobnici Bebe na Borju.

Svjedokinja je rekla da su na dan pretresa u njenu kuću došla trojica u maslinastim uniformama, a da je za jednog znala da je policajac. Ona je ostala pri navodu o boji uniformi nakon što joj je predočen iskaz iz istrage u kojem je navela da su bili u plavim uniformama.

Odbrani je kazala da su se ponašali korektno prilikom pretresa.

Za progon bošnjačkog i hrvatskog stanovništva s područja Teslića ubistvima, zatvaranjem, mučenjem i drugim nečovječnim djelima, sudi se Dušanu Kuzmanoviću, Predragu Markočeviću i Marinku Đukiću.

Prema optužnici, Kuzmanović je bio načelnik Stanice javne bezbjednosti (SJB) u Tesliću, Markočević komandir, a Đukić šef krim-službe.

Tužiteljica Enisa Adrović na ročištu je pročitala iskaze iz istrage šest svjedoka koji su u međuvremenu preminuli.

Salih Begović iz Gornje Osivice u iskazu je naveo da je njegov sin Fahrudin, koji nije imao punih 18 godina, odveden i da ništa nije znao za njega dok nije ekshumiran na Bebama.

Svjedok je ispričao da je njegova supruga s djecom boravila u Gornjem Rankoviću misleći da im je tu sigurnije. Naveo je da je od kćerki saznao za odvođenje sina.

Rahima Rašić iz sela Bardaci ispričala je kako su došle vojska i policija i istjerivale ljude iz kuća i pretresale ih. Navela je da je odveden njen sin Alija, tada 21-godišnjak, koji je kasnije ekshumiran na Borju.

Mina Memić kazala je da su njen suprug i najstariji sin Dževad ostali u selu Gornja Osivica, a da je ona s drugom djecom otišla.

“Čula sam da je bio u Rankoviću, da je uhvaćen i da su on i momci odvedeni… Da je ubijen saznala sam nakon identifikacije”, navela je svjedokinja.

Mato Medović iz Barića je u istrazi ispričao kako su njegovog sina Miru i komšiju Sedada odveli. On je naveo da je njegov drugi sin čuo da su prvo odvedeni do rudnika, a da o sudbini sina nije znao ništa do ekshumacije.

Na suđenju je pročitan i iskaz Safeta Hodžića, koji je ispričao kako je mještanima njegovog sela prilikom pretresa rečeno da se moraju okupljati svako jutro u 8:00. On je kazao da su u selo došle “Crvene beretke” i da su u džamiji pretukle hodžu. Naveo je da se tada pojavio i Predrag Markočević iz policije, koji im je rekao da moraju biti lojalni srpskoj vlasti i obavljati radove.

Svjedok je kazao da je godinu bio zatvoren u logoru “Partizan”, gdje su ljudi premlaćivani, a neki i podlegli.

Svjedok Sead Iriškić iz Barića u istrazi je ispričao kako je bio zatvaran i vođen na radove. On je rekao da im je 1993. Markočević kazao da 20 ljudi treba i u Sarajevo na radove, te da je i on bio u toj grupi. Dodao je da su poslije vraćeni u Teslić i da je nastavio sa radnom obavezom.

Suđenje se nastavlja 11. jula.