Đurić Dragan i ostali: Prvi svjedoci Tužilaštva BiH o zatvaranju i nestancima Bošnjaka iz Bosanskog Novog

Bosanski Novi. Foto: BIRN BH.

Bekir Alić, koji je u maju 1992. godine bio imam, rekao je da su u tom mjesecu počeli sistematski napadi i granatiranje Gornjih Agića, Urija i Blagaj Japre. On je objasnio kako je sredinom maja, stanovništvo Gornjih Agića sišlo na područje Donjih Agića, da bi nakon toga došla naredba Kriznog štaba da se cjelokupno stanovništvo uputi prema Prijedoru.

“Muslimani su bili ti koji su protjerani. Srbi su ti koji su protjerali”, kazao je Alić, dodavši kako je dio konvoja u kom je bio i on ostao u Ljubiji, a dio otišao prema Prijedoru.

Nakon nekoliko dana, kako je objasnio svjedok, vratio se u Donje Agiće i vidio da je munara oštećena. Dodao je kako mu je poznato da su na mostu na rijeci Sani ubijeni neki ljudi, te da su na stadionu u Bosanskom Novom zatvoreni muškarci, koji su tu proveli više od 40 dana.

On je naveo da je čuo da su na sahrani jednog vojnika “komšije odlučile da isele muslimansko stanovništvo”, te su odvojili žene i djecu, a muškarce odveli u blizinu jedne kuće, gdje su ih mučili i ubili, a nakon toga zakopali u grobnicu. On je rekao da je tada bio u šumi, nakon čega su čuli rafalnu pucnjavu, što ih je navelo na pomisao da su neki ljudi ubijeni.

On je objasnio da su tijela ubijenih, s mjesta gdje su bila zakopana, premještena 1996. godine, te da je do sada samo pet osoba pronađeno i identifikovano, a da se za ostalim, među kojima je i njegov brat Mensud, još uvijek traga.

Dragan Đurić, Simo Ličina, Nedeljko Pilipović, Žarko Kalinić, Miro Bosančić te Bogdan, Žarko i Jovan Grab terete se – u svojstvu vojnih policajaca, pripadnika voda Vojne policije Lake novogradske brigade VRS-a – za ubistva, prisilni nestanak te nečovječno postupanje prema zatočenicima koji su bili u logoru stacioniranom na prvom spratu Vatrogasnog doma. Prema optužnici, zatočenicima su nanosili velike patnje u periodu od maja 1992. pa do kraja marta 1993. godine.

Drugi svjedok Emin Purić kazao je kako je on bio jedan od organizatora izlaska stanovništva s područja Bosanskog Novog.

Purić je objasnio da je došao do UNPROFOR-a i tražio da budu pratnja u organizovanju kolone izlaska, te da je išao na pregovore, međutim da nije mogao dobiti saglasnost. Nedugo zatim, ponovo su vođeni pregovori i stranovništvo je odlučilo da se samoorganizuje. U prvoj koloni je bilo oko 5.000 ljudi, rekao je on, dodavši kako nisu mogli da uđu u Hrvatsku, pa su se vratili u Bosanski Novi.

Prema njegovim riječima, druga kolona je 23. jula 1992. godine izašla u Hrvatsku i u tom konvoju je bilo oko 10.000 ili 11.000 ljudi, dok je u Bosanskom Novom ostalo oko 2.000 muslimana.

On je posvjedočio da su na početku rata privedni ljudi – intelektualci koji su se bavili politikom i bili u Stranci demokratske akcije (SDA), te da su odvedeni i više nikad se nisu vratili.

Na upit Odbrane da li je imao zvaničnu funkciju u organizaciji konvoja, svjedok je kazao da nije, da je to bilo samoinicijativno organizovanje.

Nastavak suđenja je zakazan za 9. septembar.