Nedjelja, 23 Februara 2025.
Sedmični pregled našeg najboljeg materijala
_
Newsletter
Prijavom potvrđujete da imate više od 16 godina i slažete se da povremeno primate promotivne ponude za programe koji podržavaju novinarstvo Detektor.ba. Možete se odjaviti ili prilagoditi svoje postavke u bilo kojem trenutku.
Sudnica Suda Bosne i Hercegovine. Foto: BIRN BiH

Prije saslušanja svjedoka, Ifet Feraget, branilac Enesa Duraka, podsjetio je Sudsko vijeće da je 2018. podnio prigovor na ratni dnevnik o kojem bi svjedok Nenad Kovačević trebao govoriti, zbog nezakonitog pribavljanja i autentičnosti, zatraživši da svjedok ne bude saslušan o tome.

Tužilac Vladimir Simović je pojasnio da je dnevnik dobrovoljno predao Miloš Malešević, koji je ranije svjedočio u ovom predmetu. Sudsko vijeće je odlučilo da će tokom ispitivanja Kovačevića dnevnik biti zanemaren, te da će ga o tom dokazu naknadno saslušati, nakon ponovnog saslušanja Maleševića o dnevniku.

Kovačević je ispričao kako je do 15. juna 1992. godine sa suprugom i kćerkom živio u brezanskom selu Banjevac, te da je 16. juna napustio svoju kuću i otišao u Ilijaš, tokom razmjene stanovništva.

Na pitanje tužioca, ispričao je da je u noći između 9. i 10. juna 1992. godine, boraveći u kući, oko dva sata iza ponoći čuo prolazak kolone prema Brezi, nakon čega je čuo i pucnjavu u samom gradu. Zaključio je da je bilo neko veselje.

“Kasnije sam saznao razlog – da su iz Kaknja došla pojačanja Brezi. Kasnije sam čuo da je to bilo za Čemerno, da su one gore pobili, šta ja znam”, dodao je Kovačević.

Odgovarajući na pitanja tužioca o Nenadu Obradoviću, bratu njegove supruge, svjedok je kazao kako je Obradović jedno vrijeme živio u Brezi, odakle je otišao na Nišićku visoravan, kao i da mu je kasnije pričao da je bio u Čemernom.

“Kasnije, kad je dolazio, pričao je da je bio gore i da je bio invalid, teško ranjen. Zatrpao se u đubre i tako se spasio”, pojasnio je svjedok.

Tužilaštvo BiH tereti bivše pripadnike Teritorijalne odbrane (TO) te aktivnog i rezervnog sastava policije – Džemala Hadžića, Teufika Turudića, Džemala Smolu, Senada, Harisa i Benjamina Sikiru, Enesa Duraka, Mirsada, Nusreta i Mirzeta Bešliju te Hamdiju Spahića i Nehrua Ganića – da su u junu 1992. godine učestvovali u udruženom zločinačkom poduhvatu (UZP) u selu Čemerno.

Optuženi su da su 10. juna 1992. izvršili napad na Čemerno pucanjem, bacanjem bombi, mučenjima i paljenjem imovine, što je za rezultat imalo smrt 30 osoba srpske nacionalnosti.

Tokom unakrsnog ispitivanja, Kovačević je ispričao da ne zna ništa o granatiranju Breze sa Čemernog i da li je bilo žrtava. Isto je ponovio i na pitanje Sudskog vijeća, uz pojašnjenje da u njegovom selu “od granate niko nije poginuo”.

Tužilac Simović predložio je ulaganje zapisnika o saslušanju svjedoka Sekule Trifkovića tokom 2008. godine, zbog razlika u iskazu koji je svjedok dao pred sudom. Branilac Feraget uložio je prigovor zakonitosti na ovaj zapisnik, pojašnjavajući da iskazi nijednog svjedoka u ovom predmetu nisu snimani, te da je riječ o zapisniku u kojem nema nijednog pitanja. Vijeće je dopustilo braniteljici Delić da se naknadno izjasni o ovom dokazu.

Suđenje će biti nastavljeno 21. jula.

 

Povezane vijesti
Saznajte više
Patković: Svjedok navodi da je Rajić podlegao od povreda u pucnjavi
Na suđenju Šerifu Patkoviću za zločin na području Dusine, kod Zenice, svjedok Državnog tužilaštva je rekao da je Željko Rajić podlegao od povreda zadobijenih u pucnjavi, za razliku od izjave iz istrage u kojoj stoje drugi navodi.
Zukanović i ostali: Negirali krivnju za zločine u Hrasnici
Enes Zukanović i još devetorica optuženih izjasnili su se da nisu krivi za ratne zločine na području ilidžanskih naselja Hrasnica, Sokolović-Kolonija i Butmir od maja 1992. do oktobra 1995. godine.
Nanić i Kudelić: Vještak pojasnio ulogu komandira Vojne policije
Duraković: Čuo za stradanje starca i žena u Trpinju
Avdičević i ostali: Čuo da je zarobljenika ubio bezbjednjakov brat
Kadrić i ostali: Mrčo ga tukao dok nije pao