Ristanić: Odbrana smatra da su se stekli uslovi za presudu kojom se optužba odbija

Đorđe Ristanić. Foto: BIRN BiH

Braniteljica Lejla Čović je tokom iznošenja završne riječi kazala da se optužnica nije mogla podići jer Ristanić nije ispitan u svojstvu osumnjičenog. Dodala je da mu je saopćena priroda krivičnog djela bez bližeg određenja te da na taj način optuženi nije mogao pretpostaviti od čega se brani. Čović je rekla da mu tada nije predočen nijedan dokaz koji ga tereti.

“Nesaopćavanjem dokaza optuženi je ostao lišen prava odbrane. Osim dokaza, osumnjičeni nije upoznat s prirodom osobne krivične odgovornosti, nije mu saopćena pravna kvalifikacija. Optuženom je ostalo da predviđa šta mu se stavlja na teret”, kazala je Čović, dodavši da Odbrana smatra da su se stekli uslovi da se donese presuda kojom se optužba odbija.

Osvrćući se na završnu riječ Tužilaštva, braniteljica Čović je navela da se radi o povijesnom pregledu događaja u Brčkom, pritom ne nudeći ključne odgovore na pitanja u vezi s onim što se optuženom stavlja na teret. Dodala je da Tužilaštvo krivičnu odgovornost bazira na činjenici da je optuženi bio predsjednik Ratnog predsjedništva u Brčkom te da je selektivno i pogrešno navelo iskaze svjedoka.

Čović je, čitajući završnu riječ, kazala da se Tužilaštvo pozivalo na pojedine materijalne dokaze, zanemarujući činjenicu da se radi o nezakonitim dokazima. Dodala je da se Tužilaštvo u završnoj riječi pozivalo na materijalni dokaz – rokovnik, čiji je autor navodno optuženi.

“Tužilaštvo nije dokazalo da je optuženi autor predmetnog rokovnika”, rekla je Čović, dodavši da je izostala pouka da Ristanić ne mora davati nesporni rukopis te da osumnjičeni nije bio poučen o svojim pravima. Dodala je da Tužilaštvo nije dokazalo ko je autor rokovnika oduzetog od optuženog.

Ristanić je, kao nekadašnji predsjednik Ratnog predsjedništva u Brčkom, optužen da je u periodu od aprila do decembra 1992. godine učestvovao u udruženom zločinačkom poduhvatu koji je za cilj imao progon Bošnjaka i Hrvata – ubistvima, zatvaranjem, mučenjima i drugim djelima.

“Tužilaštvo nije dokazalo navode iz dispozitiva optužnice koji bi se mogli dovesti u kontekst krivičnih djela koja mu se stavljaju na teret. Tužilaštvo krivičnu odgovornost zasniva na činjenici svojstva optuženog”, rekla je Ristanić, ukazavši na kontradiktornosti i nedorečenosti same optužnice.

Odbrana je kazala da je nužno bilo napraviti distinkciju između Kriznog štaba i Ratnog predsjedništva, kao svojevrsnih kolektivnih tijela, a što je Tužilaštvo propustilo učiniti smatrajući da je optuženi bio član oba tijela.

Odbrana je dodala da se na osnovu iskaza svjedoka može utvrditi da Ristanić nije bio centralna i pokretačka figura te da nije prepoznat kao “osoba koja se pita”. Na osnovu iskaza svjedoka Miodraga Pajića, Odbrana je rekla da se može utvrditi da su se odluke u Ratnom predsjedništvu donosile većinom glasova te da je Ristanićev glas vrijedio jednako kao i od ostalih.

Čović se, između ostalih, pozvala i na izjave svjedoka Miodraga Pajića, Pere Markovića i Ilije Pajića, koji prave jasnu razliku između Kriznog štaba i Ratnog predsjedništva i iz čijih iskaza jasno proizlazi razlikovanje ova dva kolektivna tijela. Dodala je da ničim nije dokazano da je optuženi Ristanić organizovao niti učestvovao u stvaranju uslova za dolazak paravojnih jedinica u Brčko.

“Navod da je optuženi organizovao Ratno predsjedništvo kao jednonacionalno tijelo samo je pretpostavka Tužilaštva”, kazala je braniteljica Čović te dodala da Tužilaštvo nije dokazalo da je optuženi preuzeo aktivno rukovođenje Ratnim predsjedništvom 29. aprila 1992. godine, nego da je samo dokazano da je mjesto predsjednika preuzeo po automatizmu.

Nastavak iznošenja završne riječi je zakazan za 5. juli.