Novović i Pjano: Nakon rata pronašla jednu očevu kost, brata još uvijek traži

Foča. Foto: BIRN BiH

Azra Šesto je posvjedočila kako su krajem augusta 1992. godine u njeno selo Potpeće došli vojnici i rekli mještanima da se skupe na jednom mjestu. Njeni roditelji Omer i Šemsa Fazlić nisu bili tu, ali su potom dovedeni, ispričala je svjedokinja.

“Otac je bio već pretučen. (…) Bio je po licu krvav. Pitali smo majku ko ga je dirao. Rekla je: ‘Borislav’”, istakla je svjedokinja kroz suze, dodavši da je osim Borislava Pjane tu bio i njegov brat Miroslav.

Za Pjaninu braću je kazala da ih dobro poznaje i da “nikad nije znala šta im je skrivio njen otac”.

Šesto je ispričala da je potom “Boris odveo” njene roditelje u porodičnu kuću, te da joj je majka rekla kako mu je dala novac, zlato i pištolj, a potom ih vratio u kuću njene strine. Strinu je, kako se prisjetila, “maltretirao Boris” i rezao je nožem po ruci.

Svjedokinja se prisjetila da je jedan od vojnika posipao oko kuće nešto što je “smrdilo na benzin”, a da je Boris to isto činio unutra, po namještaju.

Ona je ispričala i da je tog dana u selu bila prisutna osoba koja se predstavila kao Miodrag Nikačević. Sud Bosne i Hercegovine je u januaru 2022. protiv Miodraga Nikačevića zvanog Zunđa i Nikač potvrdio optužnicu za zločine počinjene u ljeto 1992. u Foči, a ranije ga je Državni sud zbog zločina u ovom gradu osudio na deset godina zatvora.

Nakon što je došla naredba da se puste žene i djeca, navela je Šesto, krenuli su iz kuće, a Boris je gurnuo nazad u kuću jednu ženu i kazao joj da ona ne ide. Odbrani je pojasnila da je to lično vidjela.

U kući je tada, prema sjećanju svjedokinje, ostalo šest osoba, među kojima i njen otac. Dodala je da je tada ostao i Boris.

U konačnici, kako je navela Šesto, dovedeni su u Foču, a njenom bratu Anviru, prijateljici i njoj lično su rekli da idu do policijske stanice. Svjedokinja je podsjetila da je njen brat tada imao 17, a ona 15 godina.

Anviru je, prema njenom kazivanju, rečeno da uđe u auto, nakon čega je odveden.

“To je bio zadnji put da sam ga vidjela. Nikad ga više nismo ni vidjeli, ni našli”, kazala je Šesto kroz suze, dodavši da je u kući njene strine pronađena jedna očeva kost, koju su ukopali 2003. godine.

Novović i Pjano su optuženi za ubistva, nečovječna postupanja, zatvaranja i pljačku civila bošnjačke nacionalnosti u periodu od aprila do septembra 1992. godine u mjestima Dragočava, Šube i Potpeće. Na teret im je stavljeno da su, u okviru širokog i sistematičnog napada vojnih, policijskih i paravojnih jedinica Republike Srpske (RS), počinili progon kao pripadnici tih snaga.

Radmilo Šarović, nekadašnji pripadnik jedinice Miodraga Nikačevića, pojasnio je da se krajem augusta ili početkom septembra 1992. godine priključio jedinici, u čijem sastavu su tada bila braća Borislav i Miroslav Pjano. Svjedok je naglasio da ih nije poznavao odranije.

On je dodao da je nekoliko dana od stupanja u jedinicu otišao na prvi zadatak u selo čijeg imena se nije mogao sjetiti. Rekao je da je u selu vidio civile na livadi, koji su možda bili uplašeni, ali je naglasio da ih vojnici nisu maltretirali. Odbrani je pojasnio i da nije vidio kako je neko od civila bio povrijeđen.

Šarović je naveo kako je “Nikač” kazao da bi “ovi novi mogli da pucaju na ove što su pucali na nas”. Također im je rečeno da pucaju u pravcu kuće koja njemu nije djelovala naseljena. On je naveo da su to i učinili, a da je on opalio jedan metak “visoko ispod krova”.

Nakon toga je, prema njegovom kazivanju, osoba po nadimku Laki bacila bombu kroz otvor u kući, a nakon detonacije je ušao i ispucao rafal.

Svjedok je naveo da je poslije toga s kolegama i civilima u konačnici došao u Foču.

Suđenje će se nastaviti 20. aprila.