Šesti april donio je još jednu prekretnicu u jednom od najdužih sudskih procesa za ratne zločine u Hrvatskoj, kada je Županijski sud u Splitu osudio na kaznu zatvora dvije osobe zbog ratnih zločina nad zatočenicima uglavnom srpske nacionalnosti u vojnom zatvoru „Lora“ počinjenih tokom rata u Hrvatskoj 1991-95. godine.

Bivši komandant zatvora Tomislav Duić osuđen je na osam i po, a zatvorski čuvar Emilio Bungur na četiri godine i deset mjeseci zatvora.

Međutim, ako Duić i Bunger podnesu žalbe, na konačnu se presudu može čekati godinama.

Trideset godina nakon zlostavljana u „Lori“ i dvadeset nakon podizanja prvih optužnica, mnogi od na stotine žrtava još uvijek čekaju pravdu.

Zagrađen bodljikavom žicom, „Lora“ je bio vojni zatvor u vojnoj pomorskoj bazi Lora u Splitu. Objekat je prvobitno pripadao Jugoslovenskoj narodnoj armiji (JNA), ali ga je Hrvatska vojska (HV) preuzela kada je izbio rat 1991. godine.

Služio je za zatočenje uglavnom Srba, civila ali i vojnika, koji su bili zarobljeni u Hrvatskoj, ali i u Bosni i Hercegovini, od strane pripadnika 72. bojne vojne Vojne policije bez ikakvog pravnog osnova.

Zatočenici su bili izloženi mučenju, zlostavljanju i ponižavanju. Tačan broj žrtava nikada nije precizno utvrđen, ali Srpsko narodno vijeće (SNV), udruženje srpske zajednice u Hrvatskoj, kaže da je u Lori bilo zatvoreno više od 1.100 zatočenika.

U optužnicama u ovom predmetu navode se imena pet zatvorenika koji su ubijeni; nevladine organizacije koje su istraživale ovaj slučaj govore o „nekoliko desetina” ubijenih, dok je, prema riječima nekih bivših zatočenika, nestalo oko šezdeset njih.

Da se nešto dešava znalo se od samog početka. Lokalni splitski list „Slobodna Dalmacija“ izvještavala je o zatočenicima 1991. godine; 1992. list je objavio priču zatočenika Đorđa Katića, koji je pretučen i mučen iza zidova „Lore“.

Međutim, prošla je skoro decenija dok su vlasti reagovale.

Suđenje se pretvorilo u skandal

Vojna pomorska baza Lora (označena isprekidanom crvenom linijom) na sjevernu stranu Splita (Wikimedia)

U martu 2002. godine, deset godina nakon opisanih događaja, javni tužioci u Splitu podigli su optužnicu protiv osam pripadnika 72. bojne Vojne policije – Duića, koji je bio komandant Vojno-istražnog centra Lora, njegovog zamenika Tončija Vrkića, pripadnika interventne grupe. Miljenka Bajića, Josipa Bikića i Davora Banića, te zatvorskih stražara Bungura, Antu Gudića i Anđelka Botića.

Bio je to početak jednog od najdužih sudskih procesa za ratne zločine u Hrvatskoj, koji traje i danas. Kritičari navode neobjašnjivu odluku tužilaca da slučaj podijele u tri odvojena segmenta – Lora 1, 2 i 3 – uprkos činjenici da se tiču ​​istih optuženih lica i istih lokacija.

S obzirom da neki nisu mogli biti uhapšeni, sudilo im se u odsustvu; kada su konačno uhapšeni, suđenja su krenula ispočetka.

Prvo je počelo 2002. godine pred Županijskim sudom u Splitu. Brzo je preraslo u skandal kada je sudija Slavko Lozina, prilikom čitanja optužnice, čestitao hrvatskoj nogometnoj reprezentaciji i predsjedavao postupkom kojeg su prekinule pristalice optuženih koji su prijetili svjedocima. Svi optuženi su oslobođeni optužbi.

Dvije godine kasnije, Vrhovni sud je ukinuo Lozinu odluku i naložio ponovno suđenje. Od tada je održano nekoliko ponovljenih suđenja. Svi optuženi su 2006. godine osuđeni, ali četvorica se tada nisu našla u zatvoru – Duić, Bajić, Bikić i Bungur.

Bikić je kasnije uhapšen, a ponovljeno suđenje počelo je u decembru, nakon čega je osuđen na četiri godine zatvora. Tri godine kasnije, u maju 2012, i Bajić se suočio sa ponovljenim suđenjem kojem je prethodilo njegovo hapšenje. Na kraju je osuđen na četiri i po godine zatvora.

Hrvatska je do sada nekim žrtvama isplatila sumu od najmanje 470.000 eura, dok se drugi još bore za dobijanje odštete.

‘Slučaj Lora’ je, kao što je već poznato, duboko podijelio hrvatsko društvo – između onih koji smatraju da žrtve zaslužuju pravdu i onih koji brane i veličaju vojnu jedinicu odgovornu za zločine.

Tako je, na primjer, 2005. godine, poznati splitski književnik i novinar Boris Dežulović objavio zapanjujuću knjigu poezije pod nazivom „Pjesme iz Lore” u kojoj potresno opisuje patnju žrtava i cinizam počinitelja, dok su nešto više od deset godina kasnije, gradske vlasti Splita podigle spomenik poginulim pripadnicima 72. bojne Vojne policije ispred vojno pomorske baze Lora.

Spomenik je, rekao je splitski novinar Vladimir Matijanić, „simbolično ismijavanje u lice ne samo svih onih koji su tu poginuli i njihovih porodica, već i svih ljudi koji su o njemu pisali ili govorili“.

„Mislim da se u hrvatskoj javnosti konsenzualno šuti o Lori, tako da će ovaj spomenik vjerovatno biti tu još dugo”, rekao je Matijanić za Radio Slobodna Evropa u decembru prošle godine.

Istog mjeseca hrvatski ministar odbrane Mario Banožić prisustvovao je svečanosti povodom 30. godišnjice osnivanja 72. bojne Vojne policije ispred baze Lora. Prema pisanju medija, Banožić nije spominjao zločine, ali je zahvalio bataljonu na svemu što je učinio za stvaranje hrvatske države.

Mediji su žmirili

Hrvatski vojni čamac. Foto: Wikimedia

Bivši zatočenici osudili su najnoviju presudu.

Vukan Kovač, iz Udruženja logoraša regije Trebinje i bivši zatvorenik u Lori, nazvao je presudu „skandalom” zbog fokusiranja samo na zločine počinjene u periodu od aprila do avgusta 1992. godine, „a ne za sve vreme trajanja tog kazamata za Srbe”.

„Nažalost, ovaj logor je trajao od 1992. do 1997. godine i u ovom logoru su bili zatočeni i Srbi iz ‘Oluje’“, izjavio je Kovač za agenciju Srna, misleći na hrvatsku vojnu operaciju iz 1995. godine kojom je uništena srpska pobunjenička država i time faktički okončan rat.

I Dobrivoje Bojović, također bivši zatvorenik u Lori, za trebinjelive.info je izjavio: „Ja sam u zloglasnoj ‘Lori’ u Splitu proveo 14 meseci, a oni su presudom obuhvatili samo period do 14. avgusta 1992. godine”.

Ugledni hrvatski novinar Viktor Ivančić, koji je od samog početka izvještavao o zločinima u Lori, kazao je da su stvari mogle biti sasvim drugačije da su se pričom bavili i drugi mediji.

„Ima nešto dubinski odvratno u tome kad građanska štampa o Lori piše s deset godina zakašnjenja”, rekao je Ivančić na događaju u Dubrovniku održanom u martu.

„I žrtava bi vjerojatno bilo manje da su svi mediji, još 1992., počeli pisati o zloglasnom splitskom vojnom zatvoru, nakon što je tada još neovisna Slobodna Dalmacija prva objavila jezivo svjedočenje zatočenika Lore Đorđa Katića. Ali nisu, pa je mučilište u Lori moglo opstati sve do 1997. godine“, naglasio je Ivančić.