Konačna presuda Mahmuljinu 28. aprila

Sakib Mahmuljin. Foto: BIRN BiH

Prije izricanja presude Odbrana je zatražila oslobađajuću presudu, ocijenivši da nije dokazano da je optuženi znao za zarobljenike i da je bio nadređen pripadnicima Odreda “El-Mudžahidin”.

Suđenje Mahmuljinu je obnovljeno nakon što je Apelaciono vijeće ukinulo prvostepenu presudu kojom je bio osuđen na deset godina zatvora, proglasivši ga krivim da nije spriječio ni kaznio pripadnike Odreda “El-Mudžahidin” za ubistva i zlostavljanja zarobljenih pripadnika Vojske Republike Srpske (VRS), kao i civila i ranjenika.

Odbrana je u završnoj riječi istakla da nije dokazano kakav je bio odnos između Mahmuljina i direktnih izvršilaca i kako im je on bio nadređen.

“Čitav slučaj Tužilaštvo bazira na perifernim pitanjima zastave, pohvala… Ne bavi se ključnim pitanjima da se odredi odnos nadređeni – podređeni”, kazao je branilac Nermin Mulalić.

On je dodao da Odred nikada nije poslao nijedan izvještaj 35. diviziji odnosno Trećem korpusu, ali da jeste izvještavao stvarne naredbodavce u inostranstvo.

Mulalić je kazao da je Apelaciono vijeće primijetilo propuste Prvostepenog vijeća kada je u pitanju elemenat znanja optuženog i obnovilo suđenje. Prema njegovim riječima, Mahmuljin nije imao informaciju da Odred “El-Mudžahidin” odbija predati zarobljenike niti da se spremaju da počine zločin.

“Nije zadovoljen ni minimum standarda da je znao da se spremaju počiniti zločin”, kazao je branilac.

On je analizirao niz izvještaja poslatih Trećem korpusu u julu i avgustu 1995. u kojima, kako je naveo, nema nikakvih ili bar konkretnih informacija o zarobljenicima, a neki su poslati u vrijeme kada je optuženi bio izvan svoje zone odgovornosti.

Braniteljica Vasvija Vidović je kazala da je bilo neophodno dokazati da je Mahmuljin bio dovoljno obaviješten o zarobljenicima kako bi mogao spriječiti ili kazniti počinioce.

“Bez sumnje je da su 35. divizija i komandant imali informacije o zarobljenicima, ali one nisu došle do komandanta”, rekla je Vidović.

Ona je odbacila kao nevjerodostojna svjedočenja bivšeg komandanta 35. divizije Fadila Hasanagića i svjedoka S-10 da su usmeno informisali optuženog o zarobljenicima, pa čak i da je došlo do njihovog zlostavljanja i ubijanja.

“Oba svjedoka su bila visoko motivisani da svjedoče da su to prenijeli”, ocijenila je braniteljica, dodajući da je daleko od istine Hasanagićeva tvrdnja da je samo prenosio Mahmuljinova naređenja.

Osvrnula se i na Hasanagićevo ranije svjedočenje u Haškom tribunalu u kojem se vide “ogromne razlike”.

Prema njenim riječima, nije dokazan ni precizan vremenski okvir dešavanja sa zarobljenicima, što je od izuzetne važnosti kada je u pitanju znanje optuženog. Ona smatra da su se ubistva i nečovječna postupanja desila kasnije nego što su ova dva svjedoka navela da su navodno obavijestila Mahmuljina.

Ona je istakla da je nelogično da visoki vojni oficiri nisu sačinili nikakav pisani izvještaj o svojim saznanjima.

Mahmuljin je u završnom obraćanju kazao da saosjeća sa oštećenima. Naveo je da nije imao nikakvu informaciju na osnovu koje bi mogao učiniti nešto više od onoga što je učinio. Kako je rekao, o tome se preispitivao još od kada su ga haški istražioci ispitali kao mogućeg osumnjičenog 2004. godine.

“Nikakvog razloga nema da budem proglašen krivim za ono što su uradile osobe koje mene nisu smatrale nadređenim”, naglasio je optuženi.