Pušonja: Početkom aprila presuda za zločin u Han-Pijesku
Tužitelj Tarik Crnkić u svojim završnim riječima kazao je da se događaj koji se, prema optužnici, stavlja na teret Anđelku Pušonji dogodio za vrijeme sukoba Armije Republike Bosne i Hercegovine (ARBiH) i Vojske Republike Srpske (VRS), te da je optuženi kao pripadnik VRS-a “svjesno i voljno” lišio života malodobnu osobu te ranio drugu žensku osobu.
On je rekao da je u vrijeme počinjenja krivičnog djela izvršena mobilizacija obje strane u sukobu, da su formirane jedinice i da je bilo proglašeno ratno stanje. Naveo je da je kroz saslušanja svjedoka i pročitane iskaze, materijalne dokaze te vještačenje vještaka medicinske struke van razumne sumnje Tužilaštvo dokazalo krivično djelo.
Crnkić je rekao da su svjedoci u ovom predmetu kazali da su policajci u kolovozu 1992. godine obavljali policijske i vojne zadatke te da je u tom periodu bila ratna bolnica. Kazao je da je optuženi bio mobiliziran, naoružan automatskom puškom i odjeven u uniformu te da to potkrepljuju materijalni dokazi i iskazi svjedoka.
“U ovom predmetu uopšte ne postoje nasuprotni dokazi koje će Sud morati zasebno cijeniti”, kazao je Crnkić i dodao da se iskazi svjedoka poklapaju u dijelovima koji se odnose na identifikaciju osobe koja je ušla u ranim jutarnjim satima u kuću, na rafalnu paljbu u kući, bježanje ukućana kroz prozor, dolazak policije i vršenje zapisnika te pomoći koja je pružena porodici nakon što je primijećeno da je malodobna osoba krvarila.
“Jasno je da Sud može donijeti samo jednu presudu kojom se optuženi smatra krivim”, zaključio je svoje završne riječi Crnkić.
Odvjetnica Nada Mandić zatražila je da se optužba odbije protiv Pušonje s obzirom da smatra da su iskazi svjedoka bili kontradiktorni, kao i da je većina očevidaca ujedno i oštećena strana u ovom predmetu. Kazala je da u periodu događaja iz optužnice nije bilo oružanih sukoba u Han-Pijesku, te da su i svjedoci isto potvrdili.
Mandić se osvrnula na iskaze svjedoka u kojima su naveli da je kod kuće bila još jedna naoružana osoba, kao i na dijelove iskaza u kojima svjedoci navode da nisu vidjeli kada je malodobna osoba upucana kao i druga ženska osoba ranjena. Istakla je da u mraku, po magli i s obzirom da je bilo kaotično stanje svjedoci nisu mogli točno identificirati osobu.
Kazala je da svjedoci nisu mogli objasniti odstupanja u iskazima koja su dali tijekom istrage i na ročištima pred Sudom. Mandić je navela da ne postoji materijalni dokaz izvještaja policije o ubojstvu i pucnjavi u kući.
Dodala je da optuženi nije bio komšija, kako su ga svjedoci zvali, niti taksista jer, prema dokazima koji su priloženi, Pušonja je živio oko kilometar od kuće u kojoj se dogodila pucnjava i nije imao registrirano vozilo.
Mišljenja je da je cjelokupni postupak uticao na zdravlje Pušonje te da optuženi nikada nije demonstrirao ekstremizam ili nasilje.
“Obrana želi ukazati da je zločin posljednja stvar koju bi Pušonja Anđelko opravdao ili počinio”, rekla je Mandić.
Kao zaključak svojih završnih riječi Mandić je zatražila odbijanje optužnice ili oslobađajuću presudu.
Izricanje presude zakazano je za 4. travnja.