Ramić Ćamil i ostali. Foto: Sud BiH
Svjedočeći na suđenju za zločine počinjene na području Goražda, Višegrada i Rogatice, Milorad Ćupović je naveo da je bio zarobljen na području Rudog 21. januara 1993. i da je udaran. Ispričao je kako je sa drugim zarobljenicima natjeran da u jednom tunelu traži mine i da je jedna eksplodirala, usljed čega je ranjen u nogu.
Ćupović je kazao da je odveden u bolnicu u Goraždu, gdje su ga pred operaciju premlatili.
“Doktor Alija je rekao: ‘Ne treba to raditi. To treba izbaciti odavde.’ Doktor Ćibo je rekao: ‘Ja nisam sudija, ja sam doktor’”, prisjetio se svjedok.
On je izjavio da je poslije s drugim zarobljenicima bio zatvoren u zgradi ZOIL-a (Zavod za osiguranje imovine i lica) u Goraždu 1993. godine, te da su odvođeni na ispitivanje.
“Kad se vrate, svaki je bio otekao i krvav”, kazao je Ćupović.
Ćupović je ispričao kako su njega odnijeli na sprat, jer zbog ranjavanja nije mogao da hoda. Naveo je da su u prostoriji bili jedan stariji, crn, i mlađi, plav muškarac. Poslije trećeg pitanja, kako je naveo, počeo ga je udarati crni muškarac, koji je bio u crnoj uniformi, a onda rekao plavom da nastavi.
“Izbijao mi je zube, unakazio me. Stvarno momak zna da udara”, izjavio je Ćupović, dodavši da se onesvijestio.
On je kazao da je poslije čuo da tog mlađeg, plavog momka, koji je bio u maskirnoj uniformi, zovu Ramiz Mićivoda. Dodao je da ga je i kasnije viđao kroz prozor.
Svjedok je rekao da je nakon desetak dana ponovo odnesen u tu prostoriju, kako bi potpisao izjavu.
Ćupović je kazao da je među zatvorenike povremeno silazio Himzo Selimović, koji bi im govorio da njihovi nisu zainteresovani za razmjenu.
Tužilaštvo je uložilo foto-albume na kojima je svjedok prepoznao Mićivodu i Selimovića.
Ćupović je rekao da je u zarobljeništvu bio od januara 1993. do oktobra 1994. godine. Na pitanje o posljedicama, kazao je da je više proveo u bolnici nego kući i da je u 37. godini života bio nesposoban za rad.
Sa Selimovićem i Mićivodom, za zločine protiv ratnih zarobljenika i civila sudi se Ćamilu Ramiću, Mehmedaliji Topaloviću i Mehmedu Dobrači. Ramiću, Topaloviću, Selimoviću i Mićivodi su na teret stavljeni zločini nad zarobljenicima na području Goražda i Višegrada od 1992. do 1994. godine, a Dobrača je optužen za zločine nad civilima i ratnim zarobljenicima počinjene 1995. na području Rogatice i Goražda.
Na pitanja branioca Slaviše Prodanovića, svjedok je potvrdio da ih je Selimović pitao da li ih je neko tukao, ali da mu oni nisu smjeli reći. On nije mogao objasniti zbog čega nije spomenuo Selimovića u iskazu 1994. godine.
Braniteljica Sabina Mehić predočila je svjedokovu izjavu iz 2007. u kojoj je naveo da su ga tukli crn i plav muškarac, ali da nijednom ne zna ime.
“To nikad nisam rekao. Drugog sam znao. To je neka greška”, kazao je Ćupović.
On je rekao da nisu tačni ni navodi iz njegovog iskaza iz 2012. kako su obojica muškaraca bila u civilu.
Suđenje se nastavlja 21. marta.
