Branilac Rade Golić i Miladin Trifunović. Foto: BIRN BiH
Izet Šehić kazao je da je živio u Gornjoj Bioči (opština Ilijaš) i da su ga sa drugim muškarcima zatvorili prvo u školu, pa u Podlugove, da bi nakon nešto manje od dva mjeseca bili prebačeni u “Planjinu kuću” u Vogošći.
Šehić je rekao da nije bio pripadnik vojne jedinice i da nije imao naoružanje. On je kazao da je u “Planjinu kuću” dovedeno oko 100 ljudi. Rekao je da on nije zlostavljan, ali da neki drugi jesu.
Svjedok je ispričao da su ih srpski vojnici vodili na radove i da su kopali rovove, sjekli drva, nosili hranu i bili u “živom štitu”.
“Najviše sam proveo na Žuči. Ja sam nosio hranu po liniji srpskim vojnicima”, kazao je Šehić.
Dodao je da je bio i u “živom štitu”, objasnivši da to podrazumijeva da vojnik puca sa ramena zatočenika koji ide ispred njega.
Šehić se prisjetio imena zatočenika iz “Planjine kuće” koji su poginuli na Žuči, kao i jednog koji je stradao prilikom kopanja rovova.
Na pitanja Odbrane Miladina Trifunovića, Šehić je potvrdio da su na Žuči bile dvije kamp kućice i da je čuo kako vojnici spominju komandira Željka. Na pitanje branioca Aleksandra Lazarevića da li je čuo za komandanta Vukotu Vukovića, svjedok je rekao da nije.
Trifunović, nekadašnji komandant Vogošćanske (Crnovrške) brigade Vojske Republike Srpske (VRS), optužen je za učešće u širokom i sistematičnom napadu na civilno bošnjačko stanovništvo s područja Vogošće i Ilijaša u periodu od jula do decembra 1992. godine.
Kako se navodi u optužnici, Trifunović je davao saglasnost podređenima da civile zatvorene u “Planjinoj kući” odvode i koriste ih za radove na prvim linijama borbenih djelovanja, iako je znao da to nije sigurno.
Tužilac Adis Nuspahić pročitao je iskaz svjedoka Salema Đogića, koji je u istrazi 2016. izjavio da je živio u selu Malinovica (opština Ilijaš) i da je bio angažovan u Teritorijalnoj odbrani u Olovu. Ispričao je da je u avgustu pozvan na liniju Armije BiH radi planiranog napada i da je jednog dana uhapšen.
Đogić je naveo da je bio zatvoren na više lokacija, a da je na kraju odveden u “Planjinu kuću”, odakle su vođeni na radove. Kazao je da su vođeni na Žuč, gdje je ranjen. Kako je ispričao, primijetio je krv u predjelu kuka, a kada se okrenuo, vidio je da se jednom vojniku dimi iz cijevi puške.
Svjedok je rekao da su mu pritekli drugi logoraši i da mu je ukazana pomoć u sanitetskom vozilu, a poslije i u Domu zdravlja u Vogošći, nakon čega je vraćen u logor.
Đogić je govorio i o drugim logorašima koji su stradali na Žuči.
Branilac Lazarević kazao je da bi svjedoka pitao da pojasni okolnosti ranjavanja i da li ga je vojnik kojeg je vidio slučajno pogodio.
Suđenje se nastavlja 3. marta.
