Radić Pero i ostali: Gubitak članova porodice u Jusićima

Pero Radić i ostali. Foto: Sud BiH

Velija Muratović je s porodicom živio u selu Jusići 1992. godine, kada je u plavom vozilu iz sela Malešići došao Pero Radić. Zatražio je od predsjednika mjesne zajednice i mještana da predaju oružje, ustvrdio je Muratović, naglasivši da je situacija u Jusićima bila i dalje teška, sve do 5. maja ujutro, kada se začula galama u selu.

Komšija Džemail Islamović, koji je odveden prema Zvorniku, rekao je da je Radić pozvao sve muškarce, a da je Vlado Ristanović, kojeg je također poznavao duže vremena, lupao na vrata Huseina Muratovića, tvrdi ovaj svjedok. Prisjetio se da je Ristanović bio u SMB uniformi, da je imao automatsku pušku s drvenim kundakom te tromblonskim nastavkom.

Posvjedočio je da je, zajedno s dvojicom braće, došao do raskrsnice, gdje su bili okupljeni mještani i Radić, koji je na ramenu imao “šmajser”, kožnu torbu i bio je u “šarenoj uniformi”. Kazao je da je kasnije saznao kako je Radić imao i “motorolu”.

On je naveo da su mještani nakon pregovora predali naoružanje, a da je Radićev vojnik pisao ko je šta predao. Prisjetio se da su ubrzo mještani Jusića okupljeni na autobuskoj stanici, na ulazu u selo, kada je Radić stao na ivicu puta i počeo uspoređivati dva spiska. Od Muratovića je tada zatražio pištolj te mu je tom prilikom rekao: “Bit ćeš odveden gore pa ćeš priznati, gore ćeš sve da kažeš.”

Sjeća se da su vojnici pretresli njegovu i rođakovu kuću te su ih nakon toga ponovo vratili Radiću na stanicu. Radić je preko “motorole” pozvao Marka Pavlovića, čije je pravo ime bilo Branko Popović, kojem je kazao da su se ljudi predali. Pavloviću je tada rekao “da je on sada glavni”.

Naveo je da je Radić kazao kako je Pavlović sada odgovoran za njihovu bezbjednost te da je preko 60 mještana smjestio u kuću Mahmuta Mustafića, a da su kasnije žene i djeca prebačeni u drugu kuću.

“Napravio je logor od naših kuća, u našem selu”, rekao je Muratović, dodavši da su tu zadržani čitavu noć i da nisu ništa jeli.

Narednog jutra, oko deset sati ili pola jedanaest, pušteni su svojim kućama, ali nisu mogli napustiti Jusiće. Muratović se prisjetio 27. maja, kada je počelo granatiranje Jusića.

“Granate su sipale po bašti, po putu, struju su presjekli, tenkovi su udarali, gore u brdu vidiš eksplozija cijela”, izjavio je svjedok, dodavši da je granatiranje trajalo sat vremena, a da je on, zajedno s bratom i još nekoliko mještana, otišao u šumu, gdje su ostali do mraka.

Po povratku je vidio kako gore kuće, a njegova nepokretna strina Ajša je tada izgorjela, tvrdi svjedok, koji je naglasio da je vidio “jedno pet ljudi povaljenih na putu”, ali im nije mogao prepoznati lica. Posvjedočio je da je njegov amidža Mustafa pronađen u Jusićima, gdje je ubijen, a amidža Rašid u Raminom grobu.

Vlado Ristanović zvani Tošanov, Pero Radić zvani Jarac, Božo Vidović, Petko Tomić zvani Gavran i Crni gavran te Branko Studen terete se za ubistva najmanje 48 osoba i progon stanovništva bošnjačke nacionalnosti iz mjesta Jusići kod Zvornika u maju 1992. godine.

Na upit Radićeve Odbrane, svjedok je kazao da Radića poznaje od malih nogu, da nije vidio ko je ubijao i strijeljao po selu te da ne može tvrditi da su to bile njegove komšije. Dodao je da nije bilo maltretiranja toga dana kada je Radić zatražio od mještana da predaju oružje, navodeći da ga više nije vidio nakon što su mještani pušteni iz kuće Mustafića.

Odbrana petooptuženog Ristanovića je upitala svjedoka zašto njihovog branjenika nije opisao tokom istrage u izjavi te zašto nije kazao da je on kucao na vrata Huseina, na šta je Muratović odgovorio da ga istražitelji nisu o tome pitali.

Predsjedavajuća Sudskog vijeća Minka Kreho rekla je da je Sud zaprimio službenu zabilješku Odjela za podršku svjedocima i da je Muratović kazao kako je u nedjelju njegovom bratu na vrata dolazila patrola srpske policije u Jusićima i da su tražili njegov broj telefona, rekavši da im treba zbog izjave. Tvrdi da su uzeli ličnu njegovom bratu i kazali: “Provjerit ćemo mi vas.”

Nastavak suđenja je zakazan za 24. februar.