Rizvanović i ostali: Saznanja o stradanju u Boderištu

Branilac Tarik Čingić (crvena kravata), iza njega optuženi Admir Rizvanović. Foto: BIRN BiH

Mirsad Hajdarević je rekao da je od kraja 1992. godine bio pripadnik policije, te da je učestvovao u borbenim dejstvima među kojima je bila i bitka na Boderištu.

On se prisjetio da je kao pripadnik manevarske jedinice policije sa kolegama bio angažovan kao ispomoć, te da su po dolasku u Boderište bili raspoređeni lijevo od crkve.

Svjedok je pojasnio da je na ovom području zatekao veliki broj pripadnika Hrvatskog vijeća obrane (HVO) i Armije BiH (ABiH), te da je čuo kako su neki pripadnici HVO-a u zemunici bili pregaženi tenkom.

Hajdarević je rekao da tog dana nije čuo ni vidio šta se dogodilo u Boderištu, ali da jeste čuo naredni dan u Rahiću.

“Čuo sam da je bilo poginulih pripadnika HVO-a, da je bilo zarobljenih i poginulih pripadnika VRS-a i jedan je bio sa odsječenom glavom”, istakao je svjedok, preciziravši da je jedna odsječena glava u pitanju.

Na upit Tužilaštva ko je to učinio, Hajdarević je rekao kako ne zna, te da se pričalo da je to učinio Admir Rizvanović. On je potvrdio Odbrani da su kružile priče kako su neki izrevoltirani pripadnici HVO-a učestvovali u skrnavljenju tih tijela, ali je naveo da ne zna da li su odsijecali glave.

Za ubistvo i mučenje 11 zarobljenih pripadnika Vojske Republike Srpske (VRS) 8. marta 1993. u Boderištu sudi se Admiru Rizvanoviću, Smajilu Omeroviću, Jasminu Huskanoviću, Ramizu Pljakiću i Hazimu Fazloviću.

Rizvanović, Omerović i Huskanović optuženi su kao pripadnici Interventne jedinice 3. bataljona 108. brigade Armije Bosne i Hercegovine (ABiH). Pljakiću, koji je, prema optužnici, bio komandant 108. brigade ABiH, i Fazloviću, komandantu 3. bataljona, na teret je stavljeno da su propustili kazniti podređene za počinjeni zločin.

Policijski službenik Tomislav Đorđić je kazao da je jedno vrijeme radio kao tehnička podrška u odjeljenju za istraživanje ratnih zločina i “da je dobio usmenu naredbu od tužioca” da pokuša naći Redžepa Zejnilovića radi davanja iskaza, što je on i učinio. Zejnilovićev iskaz pročitan je na jednom od ranijih ročišta.

Đorđić je naveo da je od ranije poznavao Zejnilovića, te da mu je kada su stupili u kontakt tražio broj telefona da popiju kafu. Svjedok je rekao i da je u martu 2015. godine tužilac iz Tužilaštva Brčko distrikta izvršio analizu Zejnilovićeve izjave i ponovo ga tražio da izvrši dopunu izjave.

On je kazao da je Zejnilovića vidio u holu u Tužilaštvu.

“Nama je rekao da je kod njega dolazio Smajo i Binda da vide je li bio u Tužilaštvu 2014. godine i davao izjavu”, rekao je Đorđić, dodavši da je sačinjena i službena zabilješka.

Svjedok je kazao da mu je Zejnilović 9. jula 2015. godine poslao poruku u kojoj je naveo: “Zbog ovog imam belaja i od mojih niko ne zna gdje sam.” Đorđić je pojasnio da je Zejnilović tražio da tužilac dođe do njega, a narednog dana sačinjena je službena zabilješka i tužilac je odobrio da svjedok i još jedan kolega idu do lokacije koju je rekao Zejnilović.

Kada su se našli, kako je naveo, Zejnilović im je ispričao, između ostalog, da je čuo glasine koje kruže o njemu u Brčkom, te da je putem posrednika ostvario kontakt sa advokatom kojeg nije imenovao i da mu je nuđeno da promijeni iskaz koji je dao u dopuni 2015. godine.

Odbrana drugooptuženog Omerovića je upitala svjedoka da li mu je poznato da je Zejnilović više puta odgovarao za krađu, na šta je Đorđić rekao da nije. Nakon što mu je Odbrana predočila da je u zapisniku iz 2017. godine tvrdio kako mu je Zejnilović kazao da je dao izjave kod advokata, svjedok je rekao da “ne zna kako je tu zapisano”.

Također je negirao i da se sa Zejnilovićem više puta sastajao, između ostalog, i na pijacama u Banovićima i Živinicama. U sudnici je pušten i dio snimka u kojem tužilac Saša Sarajlić uzima izjavu od Đorđića.

Odbrane su se usprotivile ulaganju službenih zabilješki koje je sačinio svjedok i fotodokumentacije SMS poruka, istaknuvši prigovore nezakonitosti i autentičnosti.

Suđenje se nastavlja 22. februara.