Ćulibrk: Optuženom određen pritvor zbog pokušaja uticaja na svjedoka

Prijedor. Foto: BIRN BiH

Svjedok S-4 iz Bosanske Krupe je ispričao da je 1992. godine radio kao aktivni policajac kada ga je jedne prilike u ljeto, poslije ponoći, dok su bili na položaju u Johovicama, Milorad Kotur pozvao napolje. Tu je vidio minibus pun civila. Dodao je da mu je tada Kotur kazao da ih vode iz “Omarske” i da imaju naredbu za to.

“Bio je pun autobus muškaraca, bile su dvije žene – jedna mlađa i jedna starija… Vozili smo se jedno vrijeme i u jednom momentu Milorad Kotur je rekao vozaču da zaustavi autobus”, kazao je zaštićeni svjedok, dodavši da je u autobusu bilo 40-ak civila, rezervni policajci, Kotur, S-1, S-2, Božo Došen “Žico” i Ćulibrk čiji je nadimak “Ćule”, te da su oni bili naoružani automatskim naoružanjem.

Svjedok tvrdi da se autobus zaustavio “negdje ispod Lisca, Donji Dubovik”.

Posvjedočio je da je, po izlasku iz autobusa, Došen otišao do jedne kuće po žicu, kojom je vezao civile, da su nakon toga svi krenuli uz jednu padinu. Prisjetio se da je, nakon 50 do 100 metara hoda, počela pucnjava te da su Kotur, Ćulibrk i Došen pucali po toj grupi ljudi.

“Ja sam se povukao u stranu, čudo da nije i mene zakačilo, ljudi su padali onako pogođeni, i kad su oni popadali po zemlji, to je bilo strašno slušati, jauci, povici…”, rekao je S-4, dodavši da je sve trajalo od tri do pet minuta.

Odgovarajući na pitanja tužioca Ahmeda Mešića, svjedok je prepoznao optuženog Ćulibrka u sudnici te kazao da ga nije znao prije rata, da je bio rezervista i “strašno fin momak”.

On se prisjetio i dana kada je došla obavijest iz baze da idu na područje Donjeg Dubovika jer se nekoliko civila kretalo iz pravca Prijedora. Rekao je da je tada Kotur sjeo u vozilo marke Mercedes, a svjedok je sa još nekoliko osoba pošao za njim autobusom. Ispričao je da po dolasku vidio leševe sedam civila iz Prijedora te da je čuo da su ih je pobili Kotur i Ćulibrk.

Na upit branioca Dražena Zubaka, svjedok je kazao da on nije vidio ko je ubio civile. Odgovarajući na pitanja sutkinje Mire Smajlović, on je objasnio da je Mercedes u kojem je bio Kotur bio udaljen od autobusa nekih 40 minuta vožnje.

On je svjedočio na suđenju Dušanu Ćulibrku, optuženom da je, u svojstvu pripadnika rezervnog sastava policije Stanice javne bezbjednosti (SJB) Bosanska Krupa, u julu 1992. godine lično i direktno sudjelovao u odvođenju, a potom i ubistvima 44 zatočenika iz logora “Omarska” počinjenim na lokalitetu Donji Dubovik. On se tereti i za ubistva sedam civila bošnjačke nacionalnosti koji su se iz pravca Prijedora kretali prema Bihaću. Sa Ćulibrkom je bio optužen i Milorad Kotur, ali je odlukom Suda BiH ovaj predmet razdvojen.

Tužilac Mešić je na današnjem suđenju rekao da je zaštićeni svjedok S-3 dobijao prijetnje od optuženog i zatražio da mu se ukinu mjere zabrane te odredi pritvor, što je Sud nakon kraće pauze i usvojio. Zaštićeni svjedok je kazao da mu je prije nekoliko dana optuženi došao pred vrata te da se u tom trenutku osjećao neprijatno i uplašeno.

“On je htio da popričam s njim, da bih rekao da je bio njegov brat, a ne on”, kazao je svjedok.

S-3 je posvjedočio da je 1992. godine bio angažovan u vojsci te da su u periodu od jula do augusta dobili dojavu da se grupa civila bošnjačke nacionalnosti kreće iz pravca Prijedora. Dodao je da je on tu grupu vidio jer je bio na brdu te da su išli prema njima. Kako je ispričao, u momentu kada su oni išli prema civilima, stigao je Kotur i Ćulibrk, koji su uzeli automatske puške i počeli rafalno pucati po civilima.

Odgovarajući na upit Odbrane, svjedok je potvrdio da zna da je Ćulibrk u jednom momentu bio ranjen, ali da ne zna tačno kada.

Nenad Nedimović je rekao da je radio u policiji u Bosanskoj Krupi, da je bio angažovan u zasjedi u Srednjem Duboviku te da su u ljeto 1992. godine dobili informaciju da prolazi grupa civila. Kazao je da su vidjeli da je grupa, među kojima je bilo od pet do sedam ljudi, ušla u šumu te da su ih pozvali da se predaju.

Dodao je da je Kotur bio na cesti sa svojom grupom, da su se začuli rafali te da je po dolasku vidio da je ta grupa pobijena, ali da ne zna ko ih je ubio. Rekao je da ne zna šta se desilo s njihovim tijelima, ali da se kasnije pričalo da su ukopani u jamu “Lisac”.

Na upit sutkinje Smajlović, svjedok je kazao da je prošlo oko 15 do 20 minuta od zvuka pucnjave do momenta kada je vidio tijela.

Nastavak suđenja je zakazan za 7. mart.