Borislav Paravac s braniteljicom. Foto: BIRN BiH
Svjedok Mustafa Šehić kazao je da su maskirana lica 12. juna 1992. muškarce iz Čivčija odvela u logor. Prema njegovim riječima, bošnjačko stanovništvo u selu nije pružalo oružani otpor i imalo je nešto malo naoružanja.
Šehić je rekao da je njih 53 odvezeno u Perčinu diskoteku, gdje su zatekli i druge.
“Čuvala nas policija… Vojska kad dođe s linije, malo nas je dirala. Otvori im vrata policija”, kazao je svjedok.
On je dodao da su prebačeni u vojni hangar i da tu nisu maltretirani do 12. jula, kad je veća grupa odvedena u “živi štit”. Rekao je da su poredani u redove od po deset ljudi i da su ljudi iz prva dva reda izginuli.
Šehić je kazao da su vraćeni u Perčinu diskoteku, a potom prebačeni u dobojski zatvor. Rekao je da su vođeni na radove, tokom kojih ih je čuvala policija. Naveo je da nisu imali problema sa čuvarima u zatvoru i policijom.
Svjedok je kazao da je pušten u novembru 1992., a da je potom bio u radnoj obavezi dok nije napustio Doboj polovinom 1993. godine.
Na pitanje Odbrane o grupi mještana Čivčija koji su s oružjem otišli u Grapsku, svjedok je rekao da mu je poznato da su otišli.
On je svjedočio na suđenju Borislavu Paravcu, Andriji Bjeloševiću i Milanu Saviću, koji su optuženi za progon civilnog bošnjačkog i hrvatskog stanovništva – ubistvima, zatvaranjem i drugim nečovječnim djelima na području Doboja i Teslića. Paravac je, prema optužnici, bio predsjednik Kriznog štaba u Doboju, Bjelošević načelnik dobojskog Centra službi bezbjednosti (CSB), a Savić njegov zamjenik.
Svjedok Hasib Hamidović je kazao da je živio u Kladarima, u čijem sastavu su i Čivčije. On je ispričao kako je sa porodicom krenuo kod rođaka kada se pojavilo pet vojnika, koji su odveli njega i amidžića Hazima.
Posvjedočio je da su ih vojnici vodili i prijetili kako će ih pobiti. Naveo je da ih je molio da to ne čine, na šta mu je Hazim rekao: “Šta ih moliš. Vidiš da su nikakvi ljudi.”
Nakon toga, kako je ispričao, vojnici su ubili Hazima nožem i kundacima, a on je uspio pobjeći dok su za njim pucali.
Kazao je da se predao grupi vojnika koji u ga odveli na punkt kako bi dao izjavu o onome što se dogodilo. Rekao je da se pojavio jedan od vojnika koji su ubili Hazima i uperio “škorpion” u njega, ali da su prišli komšije Petar Mitrović i Boro Vasojević i izveli vojnika.
Hamidović je kazao da je mercedesom, u kojem su bila lica sa crnim beretkama, odvezen u policiju, gdje su ga isprebijala dvojica vojnika nogom od stolice, polomivši mu rebra.
On je dodao da ga je kasnije ispitao inspektor Šolaja, a da je zatim odveden u Perčinu diskoteku. Naveo je da je tu doveden i njegov šesnaestogodišnji sin, odakle su prebačeni u hangar. Odatle su, tvrdi svjedok, ljudi vođeni u “živi štit”, u kojem je poginulo 12 ljudi iz Čivčija.
Svjedok je rekao da je kasnije pušten i da je bio u radnoj obavezi.
Na pitanja Odbrane svjedok je potvrdio da mu je Šolaja preko Obrena Petrovića i izvjesnog Krulja pomogao, te da je izašao iz logora i dobio dozvolu za kretanje.
Prije saslušanja svjedoka, predsjedavajući Vijeća Davorin Jukić kazao je da je, prema posljednjem nalazu vještaka, Milan Ninković trajno nesposoban za suđenje.
On je rekao da će u tom predmetu biti održana statusna konferencija.
Ninkoviću je ranije suđeno s Paravcem i ostalima, ali je postupak protiv njega razdvajan zbog bolesti.
Suđenje Paravcu i drugima nastavlja se 22. februara.
