Ćulibrk: Krici iz “Bijele kuće” u logoru Omarska

Prijedor. Foto: BIRN BiH

Said Redžić je ispričao da je 1992. godine živio u Trnopolju, gdje je boravio i u logoru do 3. augusta. Prisjetio se da su pripadnici Vojske Republike Srpske (VRS) stanovništvo iz Trnopolja odveli u logor, kada je zadnji put vidio brata Muhameda. Kazao je kako je njemu bilo sigurnije u logoru nego kod kuće.

“Ja sam ga vidio i rekao sam da ide sa mnom… On nije htio, otišao je s kolegom za Kozarac i tada sam ga zadnji put vidio”, kazao je Redžić, dodavši da je kasnije saznao kako je brat bio u logoru “Omarska”, a kasnije je pronađen u jami “Lisac”.

Jasim Brdar je rekao da je početkom rata živio u Čarakovu u Prijedoru, kada je “izbjegao u šumu”, gdje se krio sa ostalim stanovnicima. Dodao je da su bili raspoređeni u manje grupe kako bi se lakše sakrili, a da je među njima bio i Ekrem Čaušević, za kojeg je kasnije saznao da je, zajedno sa svojom grupom, ubijen.

Tužilac Ahmed Mešić je svjedoku predočio iskaz iz istrage u kojem je izjavio da se “dana 23. jula 1992. u ranim jutarnjim satima začula pucnjava u svim selima oko Čarakova”. Svjedok je tokom istrage izjavio i da je tada Čaušević kazao kako on zna put kroz šume prema Bihaću te da je poslije rata čuo da su oni pobijeni i pronađeni u jami “Lisac”.

Brdar je svjedočio na suđenju Dušanu Ćulibrku, optuženom da je, u svojstvu pripadnika rezervnog sastava policije Stanice javne bezbjednosti (SJB) Bosanska Krupa, u julu 1992. godine lično i direktno sudjelovao u odvođenju, a potom i ubistvima 44 zatočenika iz logora “Omarska” počinjenim na lokalitetu Donji Dubovik. On se tereti i za ubistva sedam civila bošnjačke nacionalnosti koji su se iz pravca Prijedora kretali prema Bihaću. Sa Ćulibrkom je bio optužen i Milorad Kotur, ali je odlukom Suda BiH ovaj predmet razdvojen.

Dževad Ujić je izjavio da je 1992. godine živio u selu Zecovi kod Prijedora te da je njegov brat Hasan ubijen, a njegovi posmrtni ostaci pronađeni su u jami “Lisac”.

“Moji su odvedeni u logor u Trnopolju, a brat je ostao u šumi. Bilo je njih sedam u grupi s bratom”, rekao je Ujić, dodavši da je među njima bio i Čaušević, kao i njegov brat, te da su jedno jutro krenuli za Bihać, nakon čega su uhvaćeni.

Tužilac Mešić je pročitao i iskaz preminulog svjedoka Mesuda Jakupovića iz Kamičana kod Prijedora. Njegov rođak Kemal, koji je ubijen, s Jakupovićem je bio zajedno u logoru “Omarska”. On je izjavio da se napad na Kozarac desio 24. maja 1992. godine, kada je bio kod kuće.

Kako je kazao, početkom juna srpska vojska je istjerala “na put” njega i još trojicu šurjaka.

“Mislim da nas je tada izvedeno oko 200 muškaraca… Sve su nas sabrali ispred kuće”, rekao je Jakupović u izjavi, dodavši da su taj dan odvedeni u logor “Keraterm”, gdje je proveo 20 dana, nakon čega je prebačen u “Omarsku”.

Prema iskazu, u “Omarskoj” je bio do augusta, a poslije toga u logoru “Manjača” do decembra 1992. godine.

“U logoru je postojala ‘Bijela kuća’… Dok sam boravio na pisti, mogao sam čuti krike iz ‘Bijele kuće’”, stoji u Jakupovićevom iskazu, gdje se još navodi kako je od drugih logoraša čuo da su zarobljenici iz “Bijele kuće” odvođeni na razmjene, “ali da to nisu bile razmjene”.

Nastavak suđenja je zakazan za 14. februar.