Suđenje

Novović i Pjano: Saznanja o ubistvu porodica Karup

2. Februara 2022.13:41
Na suđenju Spomenku Novoviću i Borislavu Pjani, optuženima za ratne zločine počinjene u Foči, svjedok Tužilaštva Bosne i Hercegovine je ispričao da je čuo za ubistva porodica Karup, ali da nije bio neposredni očevidac.


Foča. Foto: BIRN BiH

Svjedok Momir Papović, koji je prije rata živio u Lukovcima a kasnije u Brodu na Drini, kazao je na upit tužioca Mersudina Pružana, da je poznavao Ismeta Jerkovića, koji je živio u njegovom selu. Izjavio je da je bio prisutan tokom njegove sahrane te da ne zna kako je poginuo. Papović je kazao da je poznavao i porodice Karup po biračkim spiskovima te preko zbora građana.

“Ja sam bio na liniji kad je prošla priča da je Ervin Karup poginuo”, rekao je Papović, dodavši da je nakon nekog vremena, nakon što je čuo da je poginuo, izgorjela kuća.

On je naveo da je poznavao Novovića prije rata, koji je živio u selu Osoje. Kazao je da je Novovićeva kuća vazdušnom linijom bila udaljena od kuće Jerkovića oko jedan kilometar i 200 metara.

Papović je kazao da je mobilisan u maju 1992. godine u Četvrti bataljon te da je bio opremljen poluautomatskom puškom. Naveo je da se ne sjeća da li je Novović bio u ovom bataljonu od početka sukoba, ali da poslije jeste, “otprilike od 1993. godine”. Izjavio je da ne zna šta se desilo sa muslimanskim stanovništvom u Dragočavi.

Na upit Novovićevog branioca Milenka Voje Radovića, svjedok je potvrdio da je u Lukovcima zbog šumskog i voćnog rastinja vidljivost slaba, kao i zbog konfiguracije terena. Potvrdio je da je vidljivost između Lukovaca i sela Osoje slaba te da je vazdušna udaljenost između ovih mjesta između 800 metara do kilometar.

Novović i Pjano su optuženi za ubistva, nečovječna postupanja, zatvaranja i pljačku civila bošnjačke nacionalnosti u periodu od aprila do septembra 1992. godine u mjestima Dragočava, Šube i Potpeće. Na teret im je stavljeno da su, u okviru širokog i sistematičnog napada vojnih, policijskih i paravojnih jedinica Republike Srpske (RS), počinili progon kao pripadnici tih snaga.

Svjedok Simo Bodiroga je kazao da je bio šumar na području Zavaita te da je morao prolaziti kroz Dragočavu. Izjavio je da je bio vojno angažovan od 16. ili 17. juna 1992. godine i u radnoj obavezi.

Rekao je da je 28. juna, na Vidovdan bio na liniji, ali da je u Gornju Dragočavu otišao dan-dva nakon Vidovdana. Na upit tužioca Pružana da li je poznaje Jelu Novović, svjedok je kazao da je to ženska osoba iz Osoje koju je sreo toga dana. Rekao je da tada nije vidio Novovića te da ne zna da li je on u tom trenutku bio na liniji.

“Poznavao sam Novovića prije rata. Bio sam u suprotnoj smjeni s njim na liniji, ali se nekad potrefilo da smo bili i zajedno”, kazao je Bodiroga, dodavši da je Novović prije rata bio dobar čovjek.

Tužilac Pružan mu je zbog razlika u iskazu predočio zapisnik o saslušanju, gdje je izjavio da tada nije vidio Novovića jer su bili u suprotnoj smjeni. Pružan je također pročitao da je svjedok izjavio kako je pištolj Emina Karupa pronađen kod Novovića kada je lokalna policija iz Foče pretresala, na šta je svjedok kazao da ne zna odakle to u zapisniku.

Na upit Novovićeve Odbrane, svjedok je potvrdio da nije bio neposredni očevidac tokom ubistva porodica Karup i da ne zna na koji način su oni lišeni života. Tvrdi i da ne zna u kojem periodu su kuće zapaljene.

Tužilaštvo je na suđenju uložilo zapisnik o saslušanju svjedoka te skicu koju je Bodiroga sačinio tokom saslušanja, na šta su Odbrane uložile prigovor relevantnosti.

Nastavak suđenja je zakazan za 9. februar.

Aida Trepanić