Oslobađajuća ili osuđujuća presuda za promet oružja iz BiH u zemlje EU

Edin Mehmedika i ostali u sudnici. Foto: Sud BiH

Tužilac Ćazim Hasanspahić je kazao kako iz svih dokaza koje je Tužilaštvo izvelo tokom postupka proizlazi da su se optuženi ponašali na način i u vrijeme kako je to opisano u optužnici, te da su ostvarena sva bića krivičnog djela počinjenog u sastavu grupe.

Iz provedenih dokaza, prema tužiočevim riječima, nesporno je da su Špago i Berković dogovorili preprodaju oružja i vojne opreme i da je u tu svrhu prikupljen novac oduzet u pretresima, a analizom telefona je utvrđeno da je ostvarena komunikacija u kojoj Špago traži “drva” za svog prijatelja, a Berković odgovara da je “sve spremno”.

Tužilaštvo je podsjetilo da je veća količina eura i švicarskih franaka pronađena kod osobe koja je nezaposlena i na birou, ali je novac bio spremljen za kupovinu oružja.

“Sve ovo oružje i vojna oprema koja je pronađena kod Mehmedike u vozilu nedvojbeno pokazaju o kakvim drvima je riječ. (…) Iz SMS komunikacija je jasno kakva je bila namjera svih optuženih”, kazao je tužilac Hasanspahić.

Prema njegovim riječima, svi optuženi osim Špage su bili ranije osuđivani, a Berković i Mezetović su osuđivani za istovrsna krivična djela, što treba uzeti kao otežavajuće okolnosti.

Prvostepenom presudom od 23. augusta 2021. godine, Sud je odbio optužnicu Tužilaštva koja Mehmediku, Špagu, Berkovića i Mezetovića tereti za neovlašteni promet oružjem, vojnom opremom i proizvodima dvojne namjene, uz obrazloženje da optužnica sadrži “manjkavosti”.

Mehmedika je, prema optužnici, ostvario kontakt sa osobama iz Njemačke, s kojima je dogovorio promet oružja, te je angažovao Špagu, koji je dogovorio s Berkovićem kupovinu oružja i vojne opreme koje su nabavili Berković i Mezetović.

Potom su se Mehmedika i Špago, kako se dalje navodi u optužnici, 19. januara 2021. odvezli pred Berkovićevu kuću na području Kladnja i preuzeli više ručnih bombi, ručni raketni bacač RPG-22, municiju i lovačko naoružanje i opremu, te to smjestili u vozilo kojim je upravljao Mehmedika i zaputili se prema Sarajevu, ali ih je policija zaustavila u Olovu i pronašla oružje, municiju i opremu.

Mehmedikin branilac Aldin Lejlić je rekao da je ovaj postupak kontradiktoran, da činjenični opis ne nudi mogućnost da se radi o organizovanoj grupi, te da Tužilaštvo slobodno intepretira komunikaciju “zato što čovjek traži drva u januaru” i da je “jasno da će ih tražiti u januaru, a ne u junu”.

“Moj klijent je preuzeo odgovornost i rekao o čemu se radi. Ali nikad, ni u jednom momentu ni od optuženih ni od svjedoka nismo čuli da je oružje bilo namijenjeno van granica. Prvobitna optužnica je navodila da je oružje trebalo završiti u Njemačkoj, a izmijenjena u zemljama Evropske unije. Za potrebe u BiH je trebalo služiti oružje”, kazao je Lejlić.

Špagina braniteljica Denisa Gačanin je kazala da Tužilaštvo nije konkretiziralo radnje koje je počinio njen branjenik, da mu nije omogućeno da ima adekvatnu odbranu, te da je pretres vozila u kojem se nalazio počeo bez odgovarajuće sudske naredbe, što se smatra nezakonitim.

“Nije ponuđen nijedan dokaz da je znao šta se nalazilo u vozilu drugog lica”, dodala je braniteljica.

Bakir Hećimović, koji brani optužene Berkovića i Mezetovića, kazao je da svjedoci koje je Tužilaštvo izvelo ne znaju gdje je oružje nabavljeno i od koga je kupljeno, te da za Mezetovića ne postoji apsolutno ništa što ga dovodi u vezu sa pretresom Mehmedike u Olovu.

U imeniku Špaginog telefona, kako je naveo Hećimović, pronađen je kontakt “Rile” te Tužilaštvo samoinicijativno izvlači zaključak da se radi o Rifetu Berkoviću od kojeg nije ni oduzet mobitel, a kamoli da je vještačen kako bi se utvrdila komunikacija.