Analiza TRIAL-a i forumZFD-a: Ostvariti napredak kroz zakonske izmjene o negiranju zločina

Mezarje u Memorijalnom Centru Srebrenica – Potočari. Foto: EPA-EFE/FEHIM DEMIR

U analizi je naglašeno da je odgovornost za počinjene zločine individualna, kao i odgovornost za njihovo osporavanje ili opravdavanje, te je u tom smislu i svaki pokušaj predstavljanja ovih zakonskih odredbi kao antinacionalnih, antietničkih, usmjerenih protiv cijele etničke grupe, kao takav pogrešan i puka politička manipulacija.

“Suprotno brojnim medijskim izvještajima i politički obojenim istupima, zakonske odredbe neće kažnjavati Srbe, već one pojedince koji osporavaju, umanjuju, opravdavaju zločine koji su utvrđeni pravomoćnim presudama. Zakonske odredbe nadalje neće ‘štititi’ Bošnjake, već sve one osobe koje su žrtve ovih zločina”, navodi se u analizi.

Također se naglašava kako ovo nisu zakonske odredbe protiv nekoga, već za svakog građanina i svaku građanku BiH.

“Ovim odredbama se zahtijeva korištenje činjenica, koje utvrđuju obime i vrstu zločina, kao osnovni korak u procesu suočavanja s prošlošću. Prihvatiti da su zločini počinjeni, prihvatiti pojedinačnu odgovornost koja je utvrđena, osloboditi nacije i etničke grupe odgovornosti, te priznati stradanja i patnju žrtvama i preživjelim, kojih ima na svim etničkim stranama”, kaže se u analizi.

U analizi se za dopune zakona, koje su donesene u ljeto prošle godine, navodi da su etnički neutralne i vrijede potpuno isto za osporavanje svih pravomoćnim presudama utvrđenih zločina i veličanje osuđenih zločinaca.

Također se ističe i da odnos prema prošlosti mora biti zasnovan na činjenicama.

Javni prostor, uključujući politički, medijski diskurs, obrazovni sistem u BiH, prema analizi, bio je ispunjen negiranjem sudski utvrđenih činjenica, namećući kao istinu iskrivljene etničke herojske i viktimološke narative, koji su daleko od činjenica i prava.

“Ovo stanje smišljenog održavanja ‘zamrznutog konflikta’, u kojem se i dalje opravdavaju i negiraju zločini, značajno je onemogućavalo oporavak postkonfliktne države, pomirenje i užasavajuće je produžavalo efekte rata na žrtve osporavajući njihova stradanja i patnju”, stoji u analizi.

Osim zabrane negiranja genocida i drugih zločina, Inzko je u svojoj odluci, kako se navodi, prepoznao i normirao kao krivično djelo još jednu izrazito prisutnu štetnu praksu – veličanje osoba osuđenih pravomoćnom presudom za genocid, zločin protiv čovječnosti ili ratni zločin.

“U BiH je veličanje ratnih zločinaca poprimilo razmjere nacionalnog/etničkog herojstva, uvriježilo se u obrazovnim sistemima i oživjelo u javnim prostorima. Osuđeni počinioci različitih ratnih zločina, različitih etničkih pripadnosti, godinama su dobijali svoje ulice, isticani su njihovi likovi, dodjeljivana im odlikovanja, finansirana udruženja i događaji pod njihovim imenima”, navodi se u analizi koja je rađena u saradnji s pravnom eksperticom Lejlom Gačanicom.

Svaka od ovih praksi, kako se pojašnjava, sada je zabranjena sama po sebi, odnosno krivičnu odgovornost povlači svako veličanje osuđenih ratnih zločinaca, bez dodatnog uslova da bi mogli potaknuti na nasilje ili mržnju.

Ove organizacije su podsjetile da prakse negiranja i veličanja ratnih zločina i zločinaca nikada nisu bile dobar niti prihvatljiv put za BiH i sve njene stanovnike, bez obzira na to da li su postojale zakonske odredbe koje ove prakse zabranjuju, te zaključuju kako su dopune zakona veliki korak u dosadašnjem postkonfliktnom životu BiH.

“Razumijevajući da primjena može biti izazovna, ipak ove zakonske novine istinski trebaju biti iskorištene za napredak. Stoga je važno perspektivu pomjeriti ka onome što mogu i trebaju proizvesti umjesto neproduktivnih i neosnovanih političkih opstrukcija”, zaključuje se u analizi.