Milan Trišić. Foto: BIRN BiH
Zaštićeni svjedok S-45 kazao je da je radio na području Bratunca do 4. aprila 1992. godine, kada je dobio otkaz s drugim Bošnjacima. Naveo je da su uslijedili incidenti, okupljanja naroda, barikade, podjele u policiji, te oduzimanje naoružanja od bošnjačkog stanovništva, kao i pojedina ubistva.
On je rekao da je u njegovo selo 2. maja došla policija, da pokupi oružje, i da su predali lovačke puške, te da su pitali za automatske puške i kazali da će doći u pretres. Svjedok je rekao da su napadi na selo izvršeni 3. i 9. maja.
“Opet je krenulo ‘čišćenje’ sela. Što nije popaljeno ranije, popaljeno je devetog”, kazao je S-45, dodavši da je dva dana kasnije izašao iz šume, gdje su se skrivali.
On se prisjetio kako su bili pozvani da idu u Kladanj, a da im je, kada su izašli, rečeno da prvo moraju u Bratunac da dobiju potvrde. Naveo je da se šleper zaustavio u Bratuncu.
“Ispred šlepera su bili Milan i njegov brat Rodoljub Trišić. Obojica su bili zaposleni u ‘Vihoru’… Znam ih jer sam živio u toj čaršiji”, kazao je svjedok, dodavši da je s njima bio još jedan, njemu nepoznat čovjek.
Prema njegovim riječima, oni su Redžu Arifovića pitali za brata, a kada im je on rekao da je u Njemačkoj, kazali su: “Nema veze. Ako nema njega, imaš ti.”
S-45 posvjedočio je da su poveli Arifovića prema školi, udaljenoj 50-ak metara, i da ga je Milan udarao. Rekao je da je s ostalim muškarcima sišao s kamiona i da su takođe krenuli prema školi.
“Krenula je kolona. Goni nas dečko, nije imao 16 godina”, prisjetio se svjedok.
On je kazao da je čuo zapomaganje Arifovića i pucanj, a kada se približio školi, vidio ga je kako leži dok mu je u predjelu srca bila krv.
Svjedok je rekao da je ušao u salu, gdje je proveo dva dana prije nego što su pušteni. Kazao je da se grupa ljudi ugušila, a da su neki ubijeni. Naveo je da nije vidio ubistva, ali da je čuo za njih od drugih, odnosno da neki ljudi koji su izvedeni više nisu vraćeni i da su pronađeni mrtvi.
Ispričao je kako je jedne prilike prozvan Ramo, a da se javio Ramo Karić, jedan od trojice s tim imenom.
“Taj mu je rekao: ‘Nema veze, možeš i ti’… Ubijen je. Nikad nije došao”, kazao je S-45.
Svjedok je rekao da je optuženog Trišića, za dva dana provedena u sali, vidio jednom na vratima.
Svjedok je Odbrani precizirao da nije vidio ko je pucao prema Arifoviću. Na pitanja branioca Miodraga Stojanovića, odgovorio je da nije tačno da je prestao ići na posao zbog sigurnosnih razloga.
Branilac mu je predočio iskaz iz istrage u kojem je naveo da je zbog napete situacije prestao ići na posao i da mu je jedan kolega srpske nacionalnosti kazao da nije sigurno. Svjedok je rekao da su tačni ti navodi.
Optužnica tereti Trišića po 22 tačke da je 1992. godine, kao pripadnik Teritorijalne odbrane (TO), zajedno s drugim formacijama učestvovao u progonu civila bošnjačke nacionalnosti, zatvaranjima, prisilnim nestankom, mučenjem i ubistvima.
Nastavak suđenja je 11. januara.
