Četvrtak, 2 oktobra 2025.
Prijavite se na sedmični newsletter Detektora
Newsletter
Novinari Detektora svake sedmice pišu newslettere o protekloj i sedmici koja nas očekuje. Donose detalje iz redakcije, iskrene reakcije na priče i kontekst o događajima koji oblikuju našu stvarnost.

Milivoj Petković. Foto: EPA//Jiri Buller

Osam godina nakon prvostepene presude i četiri godine nakon konačne presude u kojoj je osuđen na 20 godina zatvora, Petković je prvi haški osuđenik koji je u pismu Mehanizmu priznao zločine i presude.

“Imam potrebu reći i Vama i svima drugima da ja prihvatam presudu i osobnu odgovornost za svoja djela ili propuste koji su doveli do počinjenja zločina zbog kojih sam osuđen. Prihvatio sam i kaznu koju služim. Za počinjene zločine nema opravdanja ni izlike. Zbog toga osjećam iskreno kajanje i izražavam, i ovom prilikom, duboku sućut svim žrtvama, pripadnicima bošnjačkog naroda, njihovoj rodbini i prijateljima”, naveo je Petković u svom pismu.

U pismu MMKS-u Petković također navodi da je od ratnih događaja u Republici Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, u kojima je učestvovao, prošlo skoro 30 godina i da od tada nije prošao niti jedan dan da mu se slike ratnih strahota ne vraćaju u sjećanja.

Predsjednik Mehanizma sudija Carmel Agius je pojasnio kako je Petković u februaru ove godine prešao dvotrećinski prag te ispunio uslove za razmatranje prijevremenog puštanja na slobodu.

Agius je naveo kako se u prilog Petkovićeve rehabilitacije oslonio na ovo njegovo pismo i podnesak, ali i izvještaje iz Pritvorske jedinice Ujedinjenih nacija (UN), te psihološko-socijalne dokumente.

“Čini se da Petković u svojim podnescima prihvata ličnu odgovornost za zločine koje je počinio i za koje je osuđen od strane MKSJ-a. Petković također izražava kajanje zbog svojih zločina i saučešće žrtvama”, naveo je Agius u svojoj odluci.

Agius smatra posebno važnim činjenicu da je Petković imao hrabrosti da javno prizna zločine koje je počinio i da prihvati presude MKSJ-a koje ga za njih osuđuju.

“Ovaj pristup nije samo izuzetno relevantan pokazatelj rehabilitacije, nego može direktno doprinijeti i ublažavanju tenzija u bivšoj Jugoslaviji, suprotstavljajući se revizionizmu koji tako često podstiču političari na Zapadnom Balkanu”, istakao je Agius.

Prema podnesku iz Mehanizma, Petković je jučer stigao u Hrvatsku, a vlasti ove zemlje su potvrdile njegov dolazak također istog dana.

Petković, Jadranko Prlić, Bruno Stojić, Slobodan Praljak, Valentin Ćorić i Berislav Pušić su 2017. pred Haškim tribunalom pravosnažno osuđeni na ukupno 111 godina zatvora.

Prlić, bivši predsjednik Vlade Herceg-Bosne, osuđen je na 25 godina zatvora, dok su po 20 godina dobili nekadašnji ministar odbrane Stojić te bivši načelnici glavnog štaba Hrvatskog vijeća obrane (HVO) Praljak i Petković. Bivši komandant Vojne policije i ministar unutrašnjih poslova Ćorić osuđen je na 16 godina, a predsjednik komisije za razmjenu zarobljenika Pušić na deset godina zatvora.

Nedugo nakon što mu je izrečena presuda, Praljak je popio tečnost, poslije čega je prebačen u bolnicu u Haagu, gdje je kasnije preminuo.

BIRN BiH je ranije pisao kako je predsjednik MMKS-a Carmel Agius od svog imenovanja odbio nekoliko zahtjeva haških osuđenika za prijevremeni izlazak na slobodu jer smatra da nisu pokazali znakove rehabilitacije.

 

Najčitanije
Saznajte više
Međunarodna naučna konferencija”Kirminalistika kriminologija i sigurnosne studije u 21. stoljeću”. Foto: Detektor
Nauka kao stub razvoja društva i alat za borbu protiv stranih uticaja i sigurnosnih prijetnji
Vidljiv uticaj Rusije kroz medije i političke instrumente na zemlje Zapadnog Balkana, među kojima je i Bosna i Hercegovina, te upitna sigurnost graničnih prelaza zbog manjka graničnih policajaca samo su neki od izazova na kojima treba raditi i akademska zajednica kroz obrazovanje i razvoj kritičkog mišljenja, poručeno je s Međunarodne naučne konferencije u Sarajevu.
Pokrenuto skupljanje donacija za sigurnu kuće za LGBTIQ+ osobe u BiH
Bez Sigurne kuće, mnoge osobe iz LGBTIQ+ zajednice bi bile u ozbiljnom riziku od povratka u nasilno okruženje, beskućništva, retraumatizacije, poručuju iz Fondacije koja je jedino ovakvo sigurno mjesto otvorila u Bosni i Hercegovini i trenutno se suočavaju sa finansijskom krizom, te su primorani tražiti donacije.