Sud BiH. Foto: Sud BiH
Svjedokinja Gordana Grubač kazala je da je živjela u Konjicu i da je jedan dan vidjela da joj je zapečaćen stan, a da je na vratima pisalo “Armija BiH”. Ona je rekla da je otišla kod roditelja u selo Bradina, koje je napadnuto 25. maja 1992. godine. Kazala je da je na punktu na kojem je bila vojska došlo do razdvajanja.
“Žene i djecu vode u školu, a muža i još dva-tri muškarca u kombi”, navela je svjedokinja.
Rekla je da je nakon nekoliko dana nju i djecu odveo kum u svoj stan, a da su joj kasnije pustili majku, snahu i bratovu djecu, te da su bili kod majke u stanu. Navela je da tada saznaje da joj je suprug zatvoren u logor “Čelebići” i da je uspjela da ga posjeti.
“Bio je živi kostur. Jedva je hodao”, prisjetila se Grubač.
Dodala je da je molila Zejnila Delalića, kojeg su poznavali, da interveniše i da je suprug pušten krajem avgusta. Grubač je ispričala da su 4. oktobra po nju i supruga u stan majke došli vojnici i odveli ih u MUP (Ministarstvo unutrašnjih poslova). Delalić je u Haškom tribunalu oslobođen optužbi za zločine u Čelebićima.
“Naišao je Šefko Nikšić. On je bio majstor, a postavili su ga nešto u MUP. Rekao je: ‘Ko je ovdje za prenoćiti?’”, prisjetila se svjedokinja.
Ona je navela da su pušteni 24. decembra, kada je po njih došao Goran Blažević, a da su Konjic napustili u ljeto 1993. godine.
Na pitanje Odbrane da li zna da je Nikšić bio pomoćnik komandanta za bezbjednost saobraćaja, Grubač je kazala da zna da je bio neki funkcioner. Ona je navela da je moguće da im je Blažević rekao da je HDZ (Hrvatska demokratska zajednica) naložio da ih puste.
Za zločine počinjene u Konjicu, s Nikšićem su optuženi Esad Ramić, Omer Borić, Adnan Alikadić, Mitko Pirkić, Redžo Balić, Hamed Lukomirak, Safaudin Ćosić, Muhamed Cakić, Ismet Hebibović, Enes Jahić, Senadin Ćibo i Željko Šimunović.
Na teret im je stavljeno da su u periodu od maja 1992. do maja 1993. godine, u okviru širokog i sistematičnog napada na srpsko civilno stanovništvo na području Konjica, počinili progon – ubistvima, silovanjem, zatvaranjem, mučenjima i drugim djelima.
Svjedok Petko Grubač kazao je da radio kao ljekar neuropsihijatar u Konjicu i da je sa porodicom otišao u Bradinu. Nakon napada i paljenja kuća, kako je ispričao, na punktu su odvojeni muškarci, a on je sa još trojicom odveden u MUP.
“Tamo je bio Jasmin Guska, veterinar, koji je bio načelnik MUP-a, i Šefko Nikšić, neki komandir, koji je prije radio u tvornici. Jasmin me išamarao i rekao da me vode dole”, prisjetio se Grubač, preciziravši da je Nikšić tu stajao.
Tužilac Igor Dubak namjeravao je svjedoka podsjetiti na raniji iskaz u kojem je naveo da su ga dvojica udarala, ali mu pitanje nije bilo dozvoljeno nakon prigovora Odbrane da to nije obuhvaćeno optužnicom.
Grubač je kazao da je nakon puštanja bio u stanu kod punca do 4. oktobra, kada su njega i suprugu odveli u MUP.
“Pojavio se Šefko. ‘Ko to treba da prenoći?’, govori tim policajcima”, naveo je svjedok.
On je izjavio da su u jednoj prostoriji, bez struje i vode, u policiji proveli tri mjeseca. Ispričao je da je na njegov zahtjev razgovarao sa Amirom Begićem, koji mu je rekao da im ne može pomoći. Grubač je kazao da se ne sjeća da mu je Begić rekao da je to naredio Nikšić, kao što se navodi u ranijem svjedokovom iskazu.
Grubač je na pitanja Odbrana potvrdio da je Delalić izdao potvrdu o njihovom puštanju iz Čelebića.
Braniteljica Senka Nožica konstatovala je da svjedok u iskazu iz 2006. nije spominjao ni Begića ni Nikšića, na šta je Grubač rekao da se ne sjeća. Kazao je da ne zna da je Begić bio Guskin zamjenik, a Nikšić zamjenik komandanta za bezbjednost saobraćaj.
Suđenje se nastavlja 29. decembra.
- Grad: Konjic
- Lice: Alikadić Adnan
- Lice: Balić Redžo
- Lice: Borić Omer
- Lice: Cakić Muhamed
- Lice: Ćibo Senadin
- Lice: Ćosić Safaudin
- Lice: Hebibović Ismet
- Lice: Jahić Enes
- Lice: Lukomirak Hamed
- Lice: Nikšić Šefik
- Lice: Pirkić Mitko
- Lice: Ramić Esad
- Lice: Šimunović Željko
- Logori u BiH
- Predmet: Ramić Esad i drugi
- Ratni zločini
- Sud Bosne i Hercegovine
