Ponedjeljak, 24 Februara 2025.
Sedmični pregled našeg najboljeg materijala
_
Newsletter
Prijavom potvrđujete da imate više od 16 godina i slažete se da povremeno primate promotivne ponude za programe koji podržavaju novinarstvo Detektor.ba. Možete se odjaviti ili prilagoditi svoje postavke u bilo kojem trenutku.

Ramiz Dreković. Foto: BIRN BiH

Munib Milišić, nekadašnji pomoćnik komandanta za obavještajne poslove Četvrtog korpusa ABiH, ispričao je kako su mu poznate operacije “Treskavica 95” i “Borašnica 95” jer je učestvovao u njihovoj pripremi, planiranju i realizaciji.

Svjedok je dodao da su organi bezbjednosti prikupljali informacije na više načina, među kojima su bile izviđačke aktivnosti, saradnja s međunarodnim organizacijama, kao i prisluškivanje razgovora. Naglasio je da su svi podaci provjeravani iz najmanje dva izvora.

Milišić je kazao da je obavještajno-sigurnosna situacija na području Kalinovika 1995. godine bila vrlo teška i komplikovana jer je Vojska Republike Srpske (VRS) vršila ofanzivna dejstva na dva pravca.

Kalinovik je u to vrijeme, pojasnio je, bio u zoni odgovornosti Prvog korpusa ABiH, kako je definisano naredbom Predsjedništva u aprilu 1992. godine, što se nije mijenjalo do kraja rata.

“U Kalinoviku 1995. godine su dolazile, boravile i učestvovale sve jedinice Hercegovačkog korpusa. Pored njih dolazile su i specijalne jedinice MUP-a RS-a iz Foče i Šekovića. Sve te jedinice su učestvovale u borbenim djestvima i bile na tom prostoru”, rekao je Milišić te naveo i da je 3. juna 1995. godine došlo oko 500 regruta, koji su već naredni dan upućeni u borbena dejstva.

Prema svjedoku, u aprilu, maju i junu 1995. godine na području Kalinovika se nalazilo između 4.000 i 5.000 pripadnika VRS-a. Pojasnio je da su, na izvjestan način, u službi VRS-a bili objekti u centru grada, među kojima su bili Opština, Pošta, hotel “Lelija” i poljoprivredno dobro.

U unakrsnom ispitivanju je naveo kako je dio vojske bio smješten i u kasarni te osnovnoj školi. Naglasio je da se ne može govoriti o stalnom prisustvu jer je dio vojske bio na položajima i smjenjivao se.

Odbrana Drekovića je svjedoku predočila niz dokumenata, za koje je govorio da su mu poznati, ali je istakao da mu nije poznata naredba Drekovića od 26. maja 1995. godine da se projektilima djeluje po centru Kalinovika.

“Ovu naredbu nikada nisam vidio, niti sam čuo za nju. (…) Nije došla na istureno komandno mjesto (IKM) jer nema referenci paketa veze na njoj”, kazao je Milišić, dodavši da tog dana nije bio na IKM-u u Bjelimićima, ali da je “bio moj čovjek i on bi morao znati”.

Drekovića, nekadašnjeg komandanta Četvrtog korpusa ABiH, optužnica tereti da je u periodu od 21. maja do 7. juna 1995. godine naredio artiljerijskim jedinicama u mjestu Bjelimići (općina Konjic) neselektivne napade na srpske civile u Kalinoviku, u kojima je jedna 15-godišnjakinja poginula, a nekoliko civila ranjeno.

Milišić je naveo i da je 3. juna 1995. godine dejstvovano samo po grupi neprijatelja koja je uočena na južnom grebenu Treskavice, mjestu koje je udaljeno najmanje deset kilometara od osnovne škole i hotela “Lelija”. Odgovarajući na pitanja Tužilaštva, on je naglasio da je to bilo jedino dejstvo Četvrtog korpusa tog dana, a da je narednog dana korpus krenuo u borbena dejstva.

U unakrsnom ispitivanju svjedok je istakao kako se Dreković prilikom referisanja “bio popeo na glavu” ukazujući na Ženevske konvencije, kao i da je zabranjivao dejstva po naseljenim mjestima.

Milišić je rekao i da se ne sjeća slučaja da je gađan vojni a pogođen civilni cilj, te naglasio da se takvo nešto nije moglo desiti jer bi sigurno bile poduzete mjere.

Suđenje će se nastaviti 22. decembra.

Povezane vijesti
Saznajte više
Patković: Svjedok navodi da je Rajić podlegao od povreda u pucnjavi
Na suđenju Šerifu Patkoviću za zločin na području Dusine, kod Zenice, svjedok Državnog tužilaštva je rekao da je Željko Rajić podlegao od povreda zadobijenih u pucnjavi, za razliku od izjave iz istrage u kojoj stoje drugi navodi.
Zukanović i ostali: Negirali krivnju za zločine u Hrasnici
Enes Zukanović i još devetorica optuženih izjasnili su se da nisu krivi za ratne zločine na području ilidžanskih naselja Hrasnica, Sokolović-Kolonija i Butmir od maja 1992. do oktobra 1995. godine.
Nanić i Kudelić: Vještak pojasnio ulogu komandira Vojne policije
Duraković: Čuo za stradanje starca i žena u Trpinju
Avdičević i ostali: Čuo da je zarobljenika ubio bezbjednjakov brat
Kadrić i ostali: Mrčo ga tukao dok nije pao