Presudom je zaključeno da su Alispahićeve tvrdnje u okvirima slobode misli i govora.

Istraživačica u Mediacentru Anida Sokol smatra da sloboda govora nije apsolutno pravo i da se mora znati granica preko koje niko ne smije preći i vrijeđati druge zbog njegove različitosti.

“Mislim da je zabrinjavajuća odluka suda jer upravo pokazuje da je dopušteno da se koristi ovakav govor, u kojem on direktno poziva građane BiH da napadaju migrante”, kaže ona i dodaje kako tumači odluku Suda kao znak da je govor kakav je koristio Alispahić dozvoljen i nekažnjiv.

“Mislimo da je to zabrinjavajuće i da je bila potrebna drugačija odluka”, govori ona.

Posljedice po društvo i sudsku praksu zbog djelovanja portala poput Antimigrant mogu biti duge i teške, smatra pravna savjetnica i istraživačica Lejla Gačanica.

“Huškati na nasilje i mržnju, protiv bilo koje grupe ili pripadnika grupe, unutar društva samo stvara razdor i netrpeljivost. Ovo je posebno važno posmatrati u kontekstu možda baš ovog slučaja – u situaciji kada je bio već prisutan strah, panika, zaoštreni odnosi – uloga bilo kojeg medija bi trebala biti da odgovorno i činjenično izvještava, a ne da koristi prostor za podizanje tenzija, poticanje nasilja i mržnje”, kaže Gačanica.

Ona naglašava da lična prava i slobode prestaju tamo gdje počinje narušavanje prava i sloboda drugih, posebno prava na život i sigurnost. Gačanica dodaje da i obezbjeđivanje javnog prostora takvim sadržajima ne bi smjelo biti opravdano slobodom govora niti iznošenjem mišljenja.

Fatmir Alispahić ispred Suda BiH. Foto: BIRN BiH

Fatmira Alispahića optužnica tereti da je u više navrata, tokom 2019. i 2020. godine, putem internet stranice Antimigrant.ba, na kojoj je administrator i urednik sadržaja, kao i putem društvenih mreža, objavljivao tekstove i videozapise koji obiluju izjavama što potiču i šire mržnju prema migrantima i migrantskoj populaciji, kao i između konstitutivnih naroda u BiH.

Koalicija za borbu protiv govora mržnje i zločina iz mržnje sastavljena od 13 nevladinih organizacija je u saopštenju iznijela svoje neslaganje sa ovom presudom. U Koaliciji smatraju da činjenica da u BiH nije precizno definisano krivično djelo govora mržnje ne znači da bh. pravosuđe ne treba primjenjivati međunarodne standarde i praksu u sankcioniranju govora mržnje i pozivanja na nasilje prema ljudima u pokretu.

Sokol je zabrinuta porukom koju presuda šalje drugima o kažnjivosti za slična djela kao i zbog uskog tumačenja Krivičnog zakona BiH i njegovog člana za kažnjavanje osoba koje javno izazivaju ili raspiruju nacionalnu, rasnu ili vjersku mržnju, razdor ili netrpeljivost među konstitutivnim narodima i ostalima, kao i drugima koji žive ili borave u BiH.

“Sud je rekao da se taj član isključivo primjenjuje na konstitutivne narode u BiH, nije uzeo i druge zaštićene grupe koje žive u BiH”, kaže ona i dodaje kako su prema krivičnom zakonodavstvu od govora mržnje zaštićene određene grupe, na osnovu rase, boje kože, porijekla, invaliditeta.

“Ovdje je Sud prepoznao kao zaštićenu grupu konstitutivne narode, ne i ostale, što govori da ljudi u pokretu nisu zaštićeni u BiH”, smatra Sokol.

Sudija Goran Radević je tokom izricanja presude Alispahiću objasnio kako migranti nisu objekat krivičnopravne zaštite na državnom nivou, te da je Sud po službenoj dužnosti uvidom u zakonodavnu državnu praksu utvrdio da državni zakon nije propisao sve pojavne oblike takozvanog govora mržnje, za razliku od Krivičnog zakona Republike Srpske.

Iz Tužilaštva BiH su za BIRN BiH potvrdili da će se žaliti na odluku Suda BiH kojom je Alispahić oslobođen krivnje.

“Tužiteljstvo će u žalbenom postupku nastaviti dokazivati krivnju optuženog, te je u predmetu poduzelo sve radnje previđene Zakonom o krivičnom postupku”, naveli su iz Državnog tužilaštva.

Dugoročne posljedice

Muškarac ispred kampa Lipa u blizini Bihaća u januaru 2021. godine. Foto: EPA-EFE/FEHIM DEMIR

Tužilaštvo je u uvodnim riječima na suđenju Alispahiću predložilo pozivanje devet svjedoka, ali je u toku postupka Sud BiH donio odluku kojom je okončao dokazni postupak Tužilaštva BiH nakon saslušanja samo tri svjedoka.

Sudija Radević saopćio je tada da je Sud odbio zahtjev za saslušanje šest svjedoka Tužilaštva, jer smatra da su nepotrebni za ovaj postupak.

Maida Zagorac iz Mreže za izgradnju mira je mišljenja da je bilo neophodno saslušanje svih svjedoka koje je Tužilaštvo predložilo za ovaj postupak, jer su ostali predloženi svjedoci bili ili izloženi govoru mržnje ili su prijavili takva pisanja.

“Ja mislim da je Tužilaštvo moglo uložiti mnogo više napora u dokazivanju svega što je stavljeno na teret Fatmiru Alispahiću. Meni je vrlo žao što nisu saslušani svi svjedoci, nego su saslušani predstavnici institucija kojima su prvobitno išle žalbe od organizacije civilnog društva i aktivista”, kaže ona.

Iz Državnog tužilaštva su kazali da su kao njihovi svjedoci u ovom postupku iskaze dali predstavnici Institucije ombudsmena BiH i Vijeća za štampu BiH.

“Tužiteljstvo BiH će uložiti žalbu i smatramo da su svi svjedoci trebali biti saslušani, kako bi se stekla potpuna slika o navodima optužbe i odgovornosti optuženog”, odgovorili su iz Tužilaštva BiH za BIRN BiH.

Mensur Radončić, pravni zastupnik Alispahića, ne vjeruje da žalba može promijeniti drugostepenu odluku suda, čak i ako bi se pozvali svjedoci koji su ranije odbačeni kao nepotrebni.

“Mislim da su neotklonjive greške Tužilaštva BiH. Sud je redukovao broj svjedoka koji su predloženi, otklonio mogućnost saslušanja svjedoka koji objektivno ne pripaduju niti kategoriji ugroženih ljudi, niti imaju konkretna saznanja koja se odnose na status svjedoka u krivičnom zakonodavstvu”, smatra on.

Gačanica kaže kako greške u početku sudskog postupka mogu biti kobne ukoliko se ne uspije dokazati postojanje krivičnog djela. Ona kaže da je prije samog početka procesa neophodno utvrditi pravnu kvalifikaciju o kojem se krivičnom djelu radi, a potom obezbijediti dokaze definisane zakonom.

S obzirom da prvostepena presuda Alispahiću nije još uvijek objavljena, Gačanica govori kako ne može komentarisati njene dijelove.

Uzdržavajući se od komentarisanja prvostepene presude, advokat Radončić smatra da optužba nije pravilno postavljena. Tome ne pomažu ni nesavršeni propisi, dodaje on. U Alispahićevim radnjama više može biti govora o pozivanju na nasilje nego na ispoljavanje mržnje, smatra on.

“To djelo se može izvršiti samo sa namjerom, a ona je jedan pojačan oblik umišljaja, pojačana svijest. Sve je to ovdje izostalo, ovdje je tužilac u optužni akt ubacio ono što su mu servirali Mreža za izgradnju mira, Vijeće za štampu, ombudsmeni, umjesto da uradi svoj posao, da izdvoji te tvrdnje koje sadrže negativne elemente”, smatra Radončić.

Jedan od razloga zašto su organizacije civilnog društva i aktivisti prijavili ovaj slučaj bio je tekst na portalu Antimigrant – “Fatmir Alispahić: Bošnjaci moraju odmah početi napade na migrante”.

“I moraju se braniti. Kako? Tako što će odbiti poslušnost domaćim izdajnicima, tako što će se samoorganizirati i – krenuti u napade na migrante. Te horde migranata treba mlatiti svim sredstvima, treba ih tjerati poput bijesnih kerova, treba im staviti do znanja da među nama neće živjeti – jer ćemo ih mlatiti, tjerati, progoniti – sve dok ne nestanu sa naše zemlje”, stoji u tekstu čiji je sadržaj pročitan tokom suđenja.

Ovaj, kao i drugi tekstovi koji su bili predmet prijave ili žalbe u vrijeme pisanja ovog teksta bili su dostupni na portalu Antimigrant.ba. Alispahić je tokom suđenja negirao da je on urednik portala i tvrdio da je samo administrativni kontakt.

Zagorac podsjeća kako je Alispahić na većini tekstova potpisan kao autor.

“On ima gaf u jednoj izjavi u kojoj govori uzmite motke i udarajte, to je poziv na nasilje, a ne govor mržnje”, smatra advokat Radončić, objašnjavajući da su svi drugi tekstovi po njegovom mišljenju bili u okviru Alispahićevog promišljanja.

Zakonska neusklađenost

Lejla Gačanica. Foto: Forum ZFD

Tokom izricanja presude, sudija Radević je rekao da je Sud po službenoj dužnosti uvidom u zakonodavnu državnu praksu utvrdio da državni zakon nije propisao sve pojavne oblike takozvanog govora mržnje, za razliku od Krivičnog zakona Republike Srpske.

Sokol objašnjava da je neusklađenost zakona čest problem u BiH.

“Problem kod nas što krivični zakoni nisu dovoljno dobro usklađeni, imamo različite članove u Republici Srpskoj i u Federaciji, nisu usklađeni ni sa evropskim standardima. Zaista je potrebno mnogo bolje utvrđivanje govora mržnje među krivičnim zakonima u BiH, Federaciji, Republici Srpskoj i Brčko distriktu”, kaže ona i dodaje kako je ključno izmijeniti zakonodavstvo u dijelu koji se tiče proširenja zaštićenih kategorija, referirajući se na potrebu pružanja pravne zaštite ljudima u pokretu.

Govoreći o neusaglašenosti četiri krivična zakona u BiH, Gačanica objašnjava da je postojeća regulacija postavljena široko.

“Ako je preciziranje svakog pojedinačnog osnova i radnji vršenja ovog krivičnog djela (…) potrebno da bi govor mržnje bio utvrđen i kažnjen, kao i odgovornost počinioca, onda preciziranje ovog člana krivičnog djela treba biti sveobuhvatnije”, kazala je Gačanica.

Tokom 2019. i 2020. godine Vijeće za štampu i online medije je, prema svjedočenju uposlenika ove institucije, tokom suđenja primilo devet prijava zbog objava na portalu Antimigrant.ba, a nakon analiziranja komisije, utvrđeno je “drastično kršenje Kodeksa za štampu i online medije”.

Institucija ombudsmena za ljudska u BiH ranije je uputila preporuku, a tokom suđenja i potvrdila da su proslijeđenim aktom naveli da tekstovi na portalu Antimigrant.ba podstiču diskriminaciju nad migrantskom populacijom.

Zagorac se nada da nepravosnažna presuda Alispahiću neće ohrabriti korisnike online medija da eksplicitnije šire govor mržnje ili pozivaju na nasilje, ali da postoji opravdana opasnost da se to desi, jer se presudom tvrdi da su migranti grupa ljudi koja nije zaštićena zakonom od govora mržnje.

Građani trebaju prijaviti govor mržnje na adresu koja je adekvatna platformi gdje se govor desio, preporučuje Gačanica, navodeći da se mogu javiti Vijeću za štampu i online medije, Regulatornoj agenciji za komunikacije, Instituciji ombudsmena za ljudska prava u BiH, ali i direktno uredništvima.

“Čini se da se odgovornost za suzbijanje tako prebacuje na građane/ke, no bojim se da drugačije ne bismo dobili niti adekvatnu niti dovoljnu reakciju. I kada sve ovo koristimo – nema garancije da će biti uspješno. No, odustajanje nije opcija jer je govor mržnje toliko raširen pa i normaliziran da se takva praksa mora prekinuti”, poručila je ona.