Esad Ramić i ostali: Optuženi sproveo tri osobe na Bradini

Sudnica Suda BiH. Foto: BIRN BiH

Svjedok Željko Žilak se prisjetio jutra 26. maja 1992. godine kada je, kako je rekao, počelo masovno granatiranje Bradine. Svjedok je naveo da je u tom periodu bio civilno lice sa puškom i da je bio na lokaciji Željezničke stanice.

Odgovorio je da su civili imali lovačke i “pap” puške. Potvrdio je da su “pap” dobili od Srpske demokratske stranke (SDS).

Kazao je da se, nakon početka granatiranja, povukao u centar Bradine kako bi vidio porodicu, koju je našao u podrumu zgrade sa komšijama. Nakon toga, otišao je iznad škole na malo brdo, gdje se sa nekoliko drugih osoba sakrio.

Kasnije, kada je sišao bliže prema Bradini, kako je posvjedočio, vidio je Vasu Vujičića i braću Velemira i Slobodana Živaka kako ih naoružani pripadnici Hrvatskog vijeća obrane (HVO) sprovode od škole prema pravoslavnoj crkvi. Među osobama koje su sprovodile civile, svjedok je imenovao i trinaestooptuženog Željka Šimunovića.

“Ja sam bio sakriven. Uspio sam da vidim kako su prošli i povukao sam se u šumu. Tad sam čuo rafale (…) 27. maja sam saznao da su strijeljani. Tijela su bila u dvorištu kuće u blizini crkve”, rekao je svjedok.

Pojasnio je da nije vidio ubistva, samo sprovođenje tri osobe.

Tokom noći 26. na 27. maj, Žilak je rekao da se sa nekoliko osoba predao pripadnicima HVO-a na Bradini, gdje je sreo Šimunovića. Naveo je da tu počelo udaranje i psovanje.

“Željko Šimunović me je udarao. On je bio naslonjen na trafiku. Ruke su na potiljku bile i pogledao sam. Kaže što ga gledam i udario me je kundakom u rebro s desne strane, psovao četničku mater”, opisao je svjedok.

Za zločine počinjene u Konjicu, zajedno sa Šimunovićem, optuženi su Esad Ramić, Omer Borić, Šefik Nikšić, Adnan Alikadić, Mitko Pirkić, Redžo Balić, Hamed Lukomirak, Safaudin Ćosić, Muhamed Cakić, Ismet Hebibović, Enes Jahić i Senadin Ćibo.

Na teret im je stavljeno da su u periodu od maja 1992. do maja 1993. godine, u okviru širokog i sistematičnog napada na srpsko civilno stanovništvo na području Konjica, počinili progon ubistvima, silovanjem, zatvaranjem, mučenjima i drugim nečovječnim djelima.

Drugi svjedok Muhamed Sultić je kazao da je kao pripadnik Teritorijalne odbrane (TO) krajem maja 1992. učestvovao u akciji na Bradini.

“Bilo je malo otpora, brzo se ušutkalo. Otpora je bio od strane mještana Bradine. Dok smo sišli, već je dole bio HVO, kod crkve i škole. Stanovnika je bilo u selu. Kad sam došao kod Žarine kafane bio je skup, bilo je 60 do 70 ljudi. Bili su civili”, prisjetio se Sultić.

Naveo je da je vidio da su pripadnici HVO-a dvojicu ili trojicu muškaraca civila odveli prema školi. Opisao je da se iza škole nalaze stambena zgrada i crkva.

“Nakon dva-tri dana kaže mi komšija da su oni koji su odvedeni iz stroja pobijeni”, izjavio je svjedok.

Nastavak suđenja planiran je za 15. decembar.