Radić i ostali: Svjedok “halalio” optuženom što mu je zapalio kuću

Svjedok Husein Muratović iz sela Jusići ispričao je kako je već sredinom marta 1992. godine vojnicima kod kuće Pere Radića dijeljeno oružje. To je vidio jedne noći kada je, kako je kazao, pješke išao u Klis, dodavši da je neke od vojnika poznavao i da je 20-ak njih nosilo uniforme “šešeljevaca” i “arkanovaca”.

Svjedok je rekao kako je početkom maja 1992. zatraženo da se preda oružje.

“Rifet mi je kazao da mu je Pero rekao da se oružje preda ili će mu ‘otići’ kuća (…) Jusićima je dat ultimatum – ‘predajte oružje ili ćete goriti’. Oružje je predato u Malešićima, lovačko oružje i oružje s dozvolom. Do 20-ak komada, ne vjerujem da je bilo više”, kazao je svjedok.

Pero Radić zvani Jarac, Božo Vidović, Petko Tomić zvani Gavran i Crni gavran, Branko Studen i Vlado Ristanović zvani Tošanov se terete za ubistva najmanje 48 osoba, te progon stanovništva bošnjačke nacionalnosti iz mjesta Jusići kod Zvornika u maju 1992. godine.

Muratović je, na upit tužiteljice Zorice Đurđević o napadu 27. maja, rekao da je tog dana bio na prostoru Selimovića.

“Počelo je granatiranje Jusića iz pravca Androvića. Počeo je opšti napad na civile. Narod je počeo da se ‘sakuplja’, a glavni ‘sakupljač’ je bio Vlado Ristanović”, kazao je svjedok, dodavši da je napad posmatrao dvogledom.

Naveo je da je vidio paljenje kuća, te da je njegova zapaljena među prvim. Rekao je da je čuo da je zapalio Vlado Ristanović.

Muratović je dodao kako je vidio da je srpska vojska razdvajala žene i djecu od muškaraca.

Dejan Bogdanović, branilac prvooptuženog Pere Radovića, pitao je svjedoka da li je bio član “Patriotske lige” od septembra 1991. godine, na što je svjedok odgovorio potvrdno. Kazao je kako nije učestvovao u stražama u Jusićima i da prije 8. aprila 1992. nije imao oružje.

Bogdanović je pročitao raniji iskaz u kojem je bilo riječi o zadržavanju šest osoba srpske nacionalnosti u Jusićima, na što je svjedok rekao kako je to bilo u januaru 1992. godine i da su to bili pripadnici paravojske s kokardama.

Branilac Bože Vidovića pitao je svjedoka s koje udaljenosti je 27. maja dvogledom posmatrao Jusiće, na što je Muratović kazao da je riječ o oko 500 ili 600 metara. Na upit Vidovićevog branioca, svjedok je odgovorio da je čuo za ubistva pet-šest Srba u selu Brđani koja su se, prema navodima Odbrane, desila 26. maja 1992. godine.

Svjedok Muratović je, na upit Odbrane petooptuženog Vlade Ristanovića, kazao kako su u Jusićima postojala dežurstva, ali da je “na pet osoba išao jedan pištolj”. Također, svjedok je rekao da je prilikom pridruživanja Armiji Bosne i Hercegovine (ABiH) zadužio automatsku pušku.

Na pitanje da li je svojim očima vidio Vladu Ristanovića 05. i 27. maja 1992. godine, svjedok je odgovorio kako ga nije vidio, da nije bio tada u Jusićima, ali da su ga vidjeli drugi.

“Moja strina ga je vidjela kako mi lupa na vrata i traži me. Halalim mu što mi je zapalio kuću”, kazao je Muratović.

Svjedok je tokom ročišta u više navrata upozoren zbog svog ponašanja, a tokom unakrsnog ispitivanja Odbrane petooptuženog Ristanovića, predsjedavajuća Sudskog vijeća Minka Kreho udaljila ga je iz sudnice. Svjedok se lično obratio optuženom Ristanoviću, ali zbog njegove udaljenosti od mikrofona, javnost iza stakla u sudnici nije mogla čuti šta govori. Nakon Muratovićevog udaljavanja iz sudnice, branilac Željko Radić je rekao kako se Ristanović ne osjeća bezbjedno.

Nastavak suđenja je planiran za 1. decembar.