Đurković Ratko: Zatekao mrtvog komšiju na stepenicama

Ratko Đurković. Foto: Sud BiH

Bego Zehić kazao je da je s mještanima Tursunovog Brda držao straže sa lovačkim puškama, a da su srpske snage počele da granatiraju selo 19. jula 1992. godine.

Svjedok je rekao da je civilno stanovništvo napustilo selo i sakrilo se u obližnjoj šumi za vrijeme granatiranja. On je kazao da misli da je 21. jula bio pješadijski napad, a da je on tog jutra otišao do šume da pomogne roditeljima da odu prema Bilalićima.

Prema njegovim riječima, pri povratku u selo pucnjava je bila sve jača i jača. Naveo je da je naišlo 30 do 40 ljudi iz Teočaka, koji su pošli da im pruže pomoć. Ispričao je da ih je Muharem Horić rasporedio u dvije grupe i da su krenuli prema selu.

“Na stepenicama moje kuće, Azem Omerović mrtav… Komšija mi bio, deset metara od kuće”, prisjetio se Zehić, napomenuvši da je na njegovom tijelu, u predjelu stomaka, primijetio rane od vatrenog oružja.

Svjedok je dodao da su nešto dalje ležali Enes Salihbegović i Omer Muhamedbegović. Naveo je da je primijetio da su im ruke bile svezane, a da je jedan od njih imao ranu na vratu.

Zehić je rekao da Salihbegovića i Muhamedbegovića nije ranije poznavao i da su bili iz Trnove, te da su došli u Tursunovo Brdo da im pomognu. Kazao je da su njihova tijela sklonili, a naknadno i ukopali.

On je dodao da je čuo da je tog dana ubijen i Esed Serdarević, kao i da je pronađena mrtva Ajša Zehić, koja je imala više od 80 godina. Kazao je da je Ajšu Zehić vidio prije povratka u selo, na dan pješadijskog napada, i da je bila u šumi.

“Čuo sam da je Ajša poslije rata pronađena zakopana u svom dvorištu”, rekao je svjedok.

On je kazao da poslije napada u Tursunovom Brdu više nije bilo nikoga i da je srpska vojska ušla.

Zehić je svjedočio na suđenju Ratku Đurkoviću, koji je, u svojstvu komandanta Prvog bataljona Prve majevičke brigade Vojske Republike Srpske (VRS), optužen za napad na selo Tursunovo Brdo u julu 1992. godine u kojem su ubijena četiri civila bošnjačke nacionalnosti, kao i dva zarobljena pripadnika Armije Bosne i Hercegovine (ABiH).

Na pitanja Odbrane, Zehić je rekao da Omerović nije s njima držao straže, a da misli da Serdarević jeste. Na sugestiju branioca Milenka Zelenovića, on je kazao da je moguće da je pješadijski napad bio 23. jula. Potvrdio je da je 30 do 40 ljudi koji su bili došli da pomognu bilo naoružano automatskim oružjem.

Na ročištu je vještak medicinske struke Faruk Kulenović rekao da je pregledom nalaza zaključio da svjedok Ivan Đurić može putovati iz Ugljevika u Sarajevo kako bi svjedočio.

Tužiteljica Dika Omerović predložila je da ovaj, kao i još jedan svjedok budu saslušani putem video-veze sa Sudom u Bijeljini, što je Vijeće prihvatilo.

Branilac Milenko Zelenović je obavijestio Vijeće da Petar Lazić, čiji je iskaz pročitan na prošlom ročištu kao iskaz preminulog svjedoka, ustvari živ. Zelenović je rekao da ni sam nije dobro obratio pažnju na izvod iz matične knjige umrlih koji je prikazan u sudnici, ali da je naknadno uvidio da se razlikuju lični podaci svjedoka i lica koje je preminulo. Tužiteljica je kazala da će provjeriti kako je do toga došlo.

Nastavak suđenja zakazan je za 30. novembar.