Paravac i ostali: Mještani zatvarani u kasarne

Borislav Paravac. Foto: BIRN BiH

Abaz Čajić izjavio je da je u maju 1992. godine živio u Potočanima, gdje je tada većinsko stanovništvo bilo “muslimanske vjeroispovijesti”.

Čajić je kazao da je 18. juna sa okolnih brda počela pucnjava i da je iz kasarne u Potočanima izašlo četiri ili pet kamiona, koji su se zaustavili kod njegove kuće. On je rekao da su iz kamiona izašli vojnici u uniformama i da se on, zajedno s bratom njegove supruge, krio u prostoru za kukuruz i jednoj kući do jutra, kada su krenuli kroz selo prema školi. Objasnio je da se tu nalazila vojska i da su ih vojnici zarobili.

Kako je kazao, sve zarobljene su zatvorili u jednu kuću, nakon čega su kamionima odvezeni u kasarnu u Ševarlije, gdje su zatekli veliki broj ljudi, među kojima su bili žene, djeca i starci. Svjedok je objasnio da je do 13. augusta 1992. zadržan u kasarni, nakon čega je prebačen za Modriču, gdje je ostao do 29. oktobra 1994. godine.

Na upit tužitelja Edina Muratbegovića da li su mu poznata imena optuženih u ovom predmetu, svjedok je rekao da je samo čuo za ta imena.

On je svjedočio na suđenju Borislavu Paravcu, Andriji Bjeloševiću i Milanu Saviću, koji su optuženi za učešće u udruženom zločinačkom poduhvatu u periodu od maja 1992. do kraja 1993. godine. Na teret im je stavljen progon civilnog bošnjačkog i hrvatskog stanovništva – ubistvima, zatvaranjem i drugim nečovječnim djelima na području Doboja i Teslića.

Paravac je, prema optužnici, bio predsjednik Kriznog štaba, Bjelošević načelnik dobojskog Centra službi bezbjednosti (CSB), a Savić njegov zamjenik.

Drugi svjedok Fadil Jupić je izjavio da je u maju 1992. godine živio u selu Pridjel. On je kazao da su mještani sela u maju predali oružje policiji.

Jupić je rekao da je do mještana sela 17. juna došla informacija kako će sutra biti napadnuti. On je kazao da je 18. juna, zajedno s bratom, ocem i komšijom, čuo “kako uz selo ide vojno vozilo”, te su se sakrili prema šumi, u rupu koju su ranije iskopali.

Dodao je da je čuo pucnjavu, a nakon nekog vremena čuli su kako vojska ide prema njima.

“U mene otac izašao, kaže: ‘Nemojte pucati, evo nas’”, rekao je svjedok, objasnivši da su ih nakon toga zavezali vojnici u SNB uniformama i sa automatskim puškama.

Poslije toga su, kako je svjedok dodao, odvedeni u Pridjel Gornji, pa potom u vojnu kasarnu u Ševarlije, gdje su zatekli oko 150 osoba, i zadržali se vrlo kratko. Svjedok je kazao da su nakon toga odvedeni u Ministarstvo unutrašnjih poslova (MUP), gdje su pretučeni.

Advokat drugooptuženog Miodrag Stojanović upitao je svjedoka da li je siguran da je dolazila policija po naoružanje, te objasnio kako je svjedok u ranijem iskazu rekao da je došla grupa srpskih vojnika, koje je predvodio oficir s brkovima, na šta je svjedok kazao da se ne može sjetiti šta je rekao, ali da je moguće da je tako rekao.

Treći svjedok Vehid Delić kazao je kako je 18. juna 1992. godine zarobljen u Potočanima, te je odveden u kasarnu u Ševarlijama, gdje je zatekao oko 250 osoba, među kojima su bili žene, djeca i starci. Kazao je da se u kasarni zadržao 57 dana, te da je tokom boravka u kasarni, izlazio na rad, te je ukopavao leševe životinja, ali i ubijenih muslimana.

Sudija Davorin Jukić, predsjedavajući Vijeća, na današnjem ročištu je kazao kako je Sud donio odluku da se u narednom periodu pročita iskaz svjedoka Slobodana Karagića, koji je na prošlom suđenju odbio da svjedoči.

Karagić je ranije osuđen pred Državnim sudom za zločine nad civilnim stanovništvom. On je na poziv Tužilaštva BiH doveden iz zatvora, gdje se nalazi na izdržavanju 12-godišnje kazne na koju je osuđen zbog zločina nad civilnim stanovništvom na području Doboja.

Tužilac Muratbegović je tražio da se Karagić kazni novčanom kaznom, na šta su se Odbrane usprotivile.

Nastavak suđenja zakazan je za 9. novembar.