Đurković: Vidio tijela mrtvih vojnika i mještana
Ratko Đurković. Foto: Sud BiH
Mevludin Zekić kazao je da je granatiranje Teočaka počelo 19. jula 1992. i nastavljeno sutradan, a da je 21. jula krenuo pješadijski napad. Svjedok je izjavio da je bio u rezervnom sastavu policije i da je s drugim mještanima bio na liniji. Naveo je da su žene i djecu za vrijeme granatiranja sklanjali u improvizovano sklonište izvan sela.
“Esed Serdarević je došao s lovačkom puškom da me zamijeni na liniji”, rekao je svjedok, dodavši da je otišao do svoje kuće, gdje su već bili vojnici, te da je uspio pobjeći.
Kazao je da je sreo Ajšu Zehić, koja je imala 80 godina i sporo se kretala. Dodao je da je naišao na grupu svojih vojnika i da im je rečeno da se vrate u selo.
Kako je kazao, naišli su na tijela Enesa Salihbegovića i Omera Muhamedbegovića, kojima su ruke bile svezane, a nešto dalje vidio je Azema Omerovića, koji je bio “presječen rafalom preko stomaka”. Svjedok je rekao da Omerović nije bio vojno angažovan.
“Eseda Serdarovića, koji me je zamijenio, našao sam ga, leži. Metak u čelo”, prisjetio se Zehić, dodavši da su se povukli iz sela.
Naveo je da je čuo da su ubijene Ajša Zehić, kao i slijepa Razija Alić, koja je imala 30-ak godina.
Za napad na selo Tursunovo Brdo u julu 1992. u kojem su ubijena četiri civila bošnjačke nacionalnosti, kao i dva zarobljena pripadnika Armije Bosne i Hercegovine (ABiH), sudi se Ratku Đurkoviću, koji je optužen u svojstvu komandanta Prvog bataljona Prve majevičke brigade Vojske Republike Srpske (VRS).
Odgovarajući na pitanja Odbrane, Zehić je precizirao da je 21. jula selo ostalo prazno, da se sutradan ništa nije dešavalo, a da su 23. jula srpske snage zauzele Tursunovo Brdo. On je kazao da je čuo da su prilikom ulaska zapucali na neke mještane koji su namjeravali uzeti hranu iz kuća.
Svjedokinja Zijada Aličić ispričala je da je izbjegla sa porodicom iz Srednje Trnove u Teočak. Navela je da se njen suprug Omer Muhamedbegović nakratko pojavio i rekao da mora ići u komandu da ga rasporede. Svjedokinja je kazala da je njen muž studirao i da do tada nije bio vojno angažovan.
“Treći dan su nam rekli da je palo Brdo i da su Enes i Omer poginuli”, kazala je Aličić, dodavši da je čula da su bili zarobljeni i izmasakrirani.
Na ročištu su pročitani iskazi četiri preminula svjedoka Tužilaštva. Enver Velagić u istrazi je ispričao da je iz jedinice Hajre Mešića poslat kao pomoć u Tursunovo Brdo, gdje su srpske snage bile ušle i palile kuće. On je rekao da je vidio kada je Omer pogođen.
“Ne znam da li je bio ranjen ili samo pogođen”, naveo je Velagić te dodao da su pružali otpor oko sat, ali da su se povukli jer nije stigla pomoć.
Svjedok Radomir Lazić u iskazu je naveo da je bio zamjenik komandanta Prvog bataljona. On je kazao da je po naredbi komandanta Prve majevičke brigade Radomira Nedića uoči napada, sa dvojicom vezista, došao u Gornju Krćinu. Prema njegovim riječima, napadom je rukovodio izvjesni pukovnik, a u akciji su učestvovali vod policije, vodovi iz Krćine i Trnove, kao “Mandini lavovi” i grupa izvjesnog Proke.
Svjedok je dodao da je u drugom napadu 25. jula zauzeto Tursunovo Brdo, a da je on od Nedića dobio naredbu da organizuje liniju odbrane. U ovom predmetu je bio optužen i Nedić, ali je postupak protiv njega razdvojen.
Svjedok Petar Lazić je naveo da je bio pomoćnik komandanta Prvog bataljona za pozadinu. Na pitanja o napadu na Tursunovo Brdo, on je rekao da misli da je komandant Đurković tada bio na Majevici.
On je nabrojao više jedinica za koje je čuo da su učestvovale u napadu. Dodao je da je čuo da su dva mještanina izgubila život, kao i tri srpska vojnika.
Rašid Zehić u iskazu je naveo da je živio u Beogradu i da je čuo da mu je majka Ajša ubijena u Tursunovom Brdu.
Suđenje se nastavlja 9. novembra.
