Goran Maksimović i ostali Foto: Sud BiH
U završnoj riječi, branilac šestooptuženog Stanko Petrović kazao je da je saglasan sa dokazima koje su Odbrane iznijele ranije, te da nakon provedenog obimnog dokaznog postupka, koji je trajao duže od sedam godina, Tužilaštvo BiH nije moglo dokazati van svake razumne sumnje postojanje krivičnog djela koje se navodi u optužnici.
Petrović je rekao da ne spori da je 14. jula 1992. godine došlo do sukoba na teritoriji sela Lokanj, ali da su netačni navodi Optužbe da je kolona bila napadnuta u okviru širokog i sistematičnog napada.
On je kazao da se radilo o incidentu gdje je ubijen Cvjetko Đorđić, te da je tokom postupka veliki broj svjedoka svjedočio o ranjavanju Đorđića i njegovom ubistvu. Dodao je da se, analizirajući navedene dokaze, vidi da je ovo ubistvo bilo sasvim nepotrebno te da je taj “nerazuman čin prouzrokovao haos”.
Kako je rekao, svjedoci su izjavili da su čuli eksplozije i jake pucnjave, te objasnio kako je svjedok Mile Tešić čuo da su “velike muslimanske snage prošle iza i prešle liniju”, dok je svjedok Dragan Tešić tokom svjedočenja izjavio da mu je javljeno da je napadnut Gornji Lokanj i da ima mrtvih.
Petrović je kazao da se u kritičnom momentu desio sukob, i da su sve do tada pripadnici Lokanjske čete poštovali pravila ratovanja i da su samo branili svoje selo.
On je objasnio da su optuženi u selo došli da spriječe krađu, ali kako je bila večer, nisu se mogli vratiti u Krčevinu, te su prenoćili u selu. Ujutru su čuli pucnjavu, te predvođeni mještanima sela, učestvovali su u njegovoj odbrani.
“Iz ovog proizlazi da nije bilo nikakvog plana”, rekao je Petrović.
Advokat je kazao da je u optužnici navedeno da je “kolona iz Teočaka krenula zbog straha za svoj život”, ali tvrdi da tog straha nije bilo.
“Ističemo da takav strah nisu mogli ni imati, jer do kritičnog dana nije bilo nikakvih sukoba”, rekao je Petrović, dodavši kako su u koloni samo dvije žene i troje djece bili civili, dok su ostali bili pripadnici Armije Bosne i Hercegovine (ABiH).
Kako je kazao, tokom svjedočenja, neki od svjedoka su pričali kako su im poginuli srodnici.
“Izjavili su da su njihovi srodnici išli kod ‘Kapetana Hajre’ po oružje, iz čega se i vidi svrha njihovog odlaska”, rekao je Petrović.
On je naveo da je prema optužnici Stevanović, zajedno sa pripadnicima Lokanjske čete, tukao i potom izdvojio neke zarobljenike, natjerao ih da kopaju grobnicu te potom zajedno sa ostalima iz čete pucao na njih, prilikom čega je jedan od zarobljenika pobjegao, što je, kako je kazao Petrović, djelimično potvrdio svjedok S-1.
Ali, kako je rekao Petrović, niko nikada nije pronašao tijelo čovjeka za kojeg se kaže da je za njim optuženi Stevanović trčao, te se ne zna njegov identitet i nema dokaza da je taj čovjek ubijen. Dodao je da su svjedoci S-7, S-2 i S-5 vidjeli ko je učestvovao u likvidaciji zarobljenika, ali da niko nije vidio Stevanovića.
Petrović je zatražio da se Stevanović oslobodi optužbe.
Tužilaštvo tereti Stevanovića – uz Vukašina Draškovića, Mileta Vujevića, Gorana Maksimovića, Ljiljana Mitrovića, Slavka Perića, Raju Lazarevića i Miću Manojlovića – za ubistva najmanje 67 civila, nakon napada i zarobljavanja ljudi iz kolone koja je 14. jula 1992. krenula iz Teočaka.
Prema optužnici, Maksimović je bio komandir Interventne jedinice Stanice javne bezbjednosti (SJB) u Ugljeviku, Mitrović njegov zamjenik, dok je Slavko Perić bio komandir Lokanjske čete Zvorničke brigade VRS-a, a ostali optuženi pripadnici ove jedinice.
Suđenje će biti nastavljeno 15. oktobra, kada će završnu riječ iznijeti Odbrana Raje Lazarevića.
