Poziv za imenovanje Nadzornog tijela za provedbu Revidirane strategije za rad na predmetima ratnih zločina

Sud i Tužilaštvo Bosne i Hercegovine. Foto: BIRN BiH 

Na konferenciji “Aktuelni izazovi u procesuiranju ratnih zločina u BiH” se raspravljalo o načinu kako da se osigura adekvatno praćenje provedbe Revidirane strategije za rad na predmetima ratnih zločina budući da nije formirano Nadzorno tijelo, kao i o ustupanju predmeta, te ujednačavanju sudske prakse. Iako je nepostojanje Nadzornog tijela ocijenjeno kao glavni problem, jedan od zaključaka je da to pravosuđu ne smije predstavljati izgovor da se ne postupa u skladu sa Strategijom.

Zamjenik ministra pravde BiH Nezir Pivić je rekao da Nadzorno tijelo nije imenovano zato što su udruženja žrtava protiv imenovanja osobe iz Republike Srpske (RS) “koja javno negira genocid i otkriva identitet zaštićenog svjedoka”.

“Potrebno je predložiti osobe koje su kompetentne, jer nam je vrlo važno da žrtve imaju povjerenje u Nadzorno tijelo i udruženja žrtava moraju biti zadovoljna tim prijedlogom”, kazao je Pivić.

Prema mišljenju predsjednika Visokog sudskog i tužilačkog vijeća (VSTV) Halila Lagumdžije, osim nepostojanja Nadzornog tijela, ključni rizik je da procesuiranje predmeta ratnih zločina neće biti okončano do 2023., pogotovo najsloženiji predmeti koje vode Državni sud i Tužilaštvo.

VSTV je, prema Lagumdžijinim riječima, dijelom preuzeo ulogu Nadzornog tijela dok se ono ne uspostavi u punom kapacitetu.

Gordana Tadić, glavna tužiteljica Tužilaštva BiH, rekla je da se institucija na čijem je čelu ponašala kao da Nadzorno tijelo postoji, te ispunjava svoje obaveze predviđene Revidiranom strategijom i izvršena je kategorizacija predmeta, o čemu se izvještava VSTV.

Dodala je da je Tužilaštvo BiH za ratni zločin optužilo preko 900 osoba i da je po njihovim optužnicama Sud BiH izrekao preko 3.200 godina kazne.

Govoreći o prenošenju predmeta na entitetski nivo, kao i onih koji su u radu, Tadić je kazala da je u Tužilaštvu BiH u radu 350 predmeta sa 3.888 lica.

“Od ukupnog broja 3.888 je 180 osoba koje su dobile oznaku ‘A’ kategorije i oni su prioritetni u radu. Nisu ovih 180 osoba među najsloženijim predmetima koje Tužilaštvo radi, jer ima puno složenijih predmeta”, rekla je Tadić i dodala kako Tužilaštvo BiH godišnje zaprimi 100 prijava za ratni zločin, ali da se niko nije obraćao zbog predmeta koji su ustupljeni.

Glavni federalni tužilac Munib Halilović je nešto kasnije na konferenciji kazao da, kada je on napustio Tužilaštvo BiH 2014. godine, u radu je bilo 350 predmeta po nepoznatom počiniocu i 300 ostalih predmeta, te da se godinama vrti brojka od 350, kao i da proces prenošenja predmeta nekada ide brzo, a nekada “zapne”.

Željka Radović, glavna tužiteljica Okružnog tužilaštva u Doboju i članica VSTV-a, rekla je da je tokom 2020. i do polovine ove godine, preneseno 107 predmeta, najviše od 2012. godine, i većinom Tužilaštvu u Doboju, dok je tužiteljica Kantonalnog tužilaštva Hercegovačko-neretvanskog kantona (HNK) Vesna Pranjić kazala da entitetska pravosuđa imaju poteškoće u radu na predmetima ratnih zločina i da nije na vrijeme postupano po optužnicama, zbog čega oštećeni pravdu čekaju godinama.

Na konferenciji je bilo govora i o regionalnoj saradnji kao jednom od većih problema, te je Pivić rekao kako nije jasno na koji način Srbija progoni državljane BiH, dok je Lagumdžija kazao kako je sugerisao predstavnicima udruženja da obave razgovore sa oštećenim i daju saglasnost za vođenje postupaka u susjednim zemljama jer “optuženi neće trpjeti nikakve sankcije sve dok se kreću unutar država u kojima borave”.

Sutkinja Suda BiH Minka Kreho je spomenula da je saradnja sa Srbijom jednosmjerna.

“U Srbiji ne prihvataju svaki dokaz koji se donese iz BiH. Ako se ne prihvati dokaz koji je pribavljen od Armije BiH ili HVO-a, onda imamo manjak dokaznog materijala”, dodala je sutkinja Kreho.

Učesnici konferencije su govorili i o značaju Suda BiH u formiranju sudske prakse u radu na predmetima ratnih zločina, kao i da bi entitetski sudovi trebali češće koristiti tu praksu naročito u redanju dokaza prema važnosti i njihovom obrazloženju.

Advokatica Tatjana Savić se osvrnula na problem objelodanjivanja dokaza u ovim postupcima, istaknuvši da je na ovu problematiku u oba navrata upozoravala britanska sukinja Joanna Korner u preporukama Tužilaštvu BiH.

“Ako problem sa objelodanjivanjem dokaza postoji sa Tužilaštvom BiH, možete li onda zamisliti kakav će problem biti kada se predmeti prenesu na entitetski nivo”, rekla je Savić.

Michael Schuetz iz Misije OSCE-a je na kraju kazao kako je ostvaren određeni napredak jer je 2014. bilo 1.210 neriješenih predmeta sa poznatim počiniocima, a sada je 550 takvih predmeta.

Iz Misije OSCE-a su podsjetili na problematiku negativnog trenda smanjenja broja okončanih predmeta i osuđujućih presuda.

Na kraju je Schuetz ispred Misije pozvao Vijeće ministara da bez odlaganja imenuje Nadzorno tijelo za provedbu Revidirane strategije, VSTV da se više angažuje, a sudove i tužilaštva da rade ono što je za njih predviđeno ovim dokumentom, a ukazao je i na neophodni angažman službenika Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA).