Đurić Mane i ostali: Trudnica među zatvorenima u policiji u Vlasenici

Logor “Sušica” u Vlasenici. Foto: BIRN BiH

Džemal Dautović je kazao da je 21. aprila vojska Jugoslavenske narodne armije (JNA) ušla u Vlasenicu.

“Plašili smo se za svoju bezbjednost, zbog vojske. Srbi su bili tada mobilisani”, rekao je Dautović.

Ispričao je da je 6. juna, kada su počeli napadi na naselja, zajedno s još nekoliko osoba otišao u šumu, gdje je ostao sve dok nisu počela pretresanja i granatiranja šume. U februaru 1993. godine je, zajedno s grupom od 12 osoba, krenuo ka Kladnju, te su naišli na dvije zasjede i nekoliko osoba je ranjeno, dok je grupa od šest osoba okružena i morali su da se predaju.

“Tu smo se morali predati srpskoj vojsci”, izjavio je Dautović, dodavši da je tom prilikom prepoznao nekoliko osoba.

Nakon zarobljavanja, odvedeni su u policijsku stanicu, gdje je prepoznao Gorana Garića, kojeg je poznavao odranije.

“Zajedno smo radili na mašinama”, kazao je svjedok i dodao da je Garić bio pomršav i visok za svoje godine.

On je posvjedočio da je zatvoren u ćeliju zajedno s nekoliko osoba, među kojima je bila trudnica, kao i Enes Kičić zvani Pene, kog su najviše tukli, te da je vido da ga tuče Goran Garić. Objasnio je da je Pene umro od batina.

“Pištoljem ga udarao u predjelu stomaka. Tukao ga nogama”, rekao je.

Svjedok je kazao da je jedne prilike izveden iz ćelije i odveden u prostoriju gdje se nalazio Garić.

“‘Eto, Dautoviću, došlo vrijeme da i tebe tučem’”, naveo je svjedok šta mu je tada rekao Goran Garić, te kako se “zaletio u njega i slomio mu ključnu kost”.

Dautović je kazao da je poznavao i Maneta Đurića iz srednje škole, gdje je optuženi radio kao profesor.

On je ispričao da je jednom, zajedno s još nekoliko osoba, natjeran da skače na glavu u snijeg i da je tada vidio Maneta Đurića kako stoji na stepenicama ispred policijske stanice.

Dodao je da su zarobljenici morali da očiste Đurićev auto.

Za zločin protiv čovječnosti počinjen u Vlasenici u periodu od aprila 1992. do marta 1993. godine sudi se Manetu Đuriću, Radenku Staniću, Miroslavu Kraljeviću i Goranu Gariću, koji su optuženi za progon bošnjačkog civilnog stanovništva – ubistvima, zatvaranjima, prisilnim nestancima, seksualnim zlostavljanjem i drugim nečovječnim djelima.

Prema optužnici, Đurić je bio načelnik SJB-a u Vlasenici i član Kriznog štaba, Stanić komandir SJB-a, Kraljević komandir specijalnog voda policije poznatog kao “Mićini specijalci”, a Garić policajac.

Smajil Duraković, drugi svjedok, kazao je da je prije rata sa suprugom živio u Vlasenici. Ispričao je da mu je u aprilu 1992. godine komšija rekao da je u Vlasenicu došao Novosadski korpus, nakon čega je svim muslimanima naređeno da predaju oružje.

On je izjavio da su njegovu kuću vojnici pretresali 14 puta, ali da je on ranije već predao lovačko oružje.

Duraković je kazao da su svaki put tokom pretresanja dolazili drugi vojnici i da su ga tukli, te da je neke od njih prepoznao.

“Tukli me i nogama i rukama”, rekao je Duraković.

Tokom jednog od tih pretresa, kako je objasnio, njega su zatvorili u jednu od prostorija u kući, a njegovu suprugu zlostavljali.

Ispričao je da su ga četiri osobe odvele u policijsku stanicu na ispitivanje o oružju, te da je u prostoriji u koju je doveden vidio tragove krvi. Tu je prepoznao osobu prezimena Kraljević, koji mu je postavljao pitanja o oružju. Čuo je da je Kraljević iz Han-Pijeska.

“Čuo sam od drugih da je on komandir”, kazao je Duraković, dodavši da ga je izvjesni Kraljević tom prilikom udario. On je rekao da je s Kraljevićem razgovarao 15-20 minuta, nakon čega je pušten kući.

Svjedok je kazao da je u junu 1992. godine odveden u logor “Sušica”, a nakon toga u “Batković” kod Bijeljine, gdje je ostao do razmjene.

Slobodan Cvijetić, advokat Miroslava Kraljevića, upitao je Durakovića da li je izvjesnog Kraljevića znao po imenu, te da li je sva saznanja dobio naknadno, od tužioca tokom ispitivanja 2017. godine, što je svjedok negirao.

Nastavak suđenja je zakazan za 13. oktobar.