Rizvanović i ostali: Preuzeli izmasakrirana tijela iz kombija iz kog je curila krv

Admir Rizvanović i ostali. Foto: Sud BiH

Maksim Simeunović kazao je da je bio u vojnoj komisiji za razmjenu zarobljenika i poginulih boraca i da je 8. marta 1993. godine iz komande Posavske brigade dobio spisak 13 nestalih boraca. Ispričao je da je te noći pokušavao da dobije Muhameda Avdića iz komisije s druge strane, ali da ga je dobio tek sutradan i da mu je rekao da nema nikakve informacije.

Svjedok je kazao da mu je 12. marta Avdić javio da imaju 11 tijela i da je isti dan otišao sa ljudima iz mrtvačnice i Despotom Vukovićem iz civilne komisije na uobičajeno mjesto za razmjenu.

“Kad je otvoren kombi, tijela su bila nabacana jedno preko drugog. Iz kombija je curila krv… Vidjele su se rane, povrede su bile, a nisu nanesene vatrenim oružjem. Odsječeno uho”, prisjetio se Simeunović.

On je kazao da su tijela prevezena u mrtvačnicu, gdje je kasnije došao doktor da ih pregleda.

Svjedok je naveo da su 7. maja dopremljena još dva tijela sa spiska.

“Vidjelo se da su bili zakopani, po odjeći, uniformi je bilo blata, zemlje… Vidjelo se da su glave odsječene, ali su bile zamijenjene”, rekao je Simeunović.

On je potvrdio da su sačinjeni zapisnici o primopredaji, a da je čuo da su od 13 vojnika dvojica poginula.

Za ubistvo i mučenje 11 zarobljenih pripadnika VRS-a 8. marta 1993. u selu Boderište, sudi se Admiru Rizvanoviću, Smajilu Omeroviću, Jasminu Huskanoviću, Ramizu Pljakiću i Hazimu Fazloviću.

Rizvanović, Omerović i Huskanović optuženi su kao pripadnici Interventne jedinice 3. bataljona 108. brigade Armije Bosne i Hercegovine (ABiH). Pljakiću, koji je prema optužnici bio komandant 108. brigade ABiH, i Fazloviću, komandantu 3. bataljona, na teret je stavljeno da su propustili kazniti podređene za počinjeni zločin.

Navodi se da su trojica pripadnika Interventne jedinice u akciji bili pretpočinjeni 108. brigadi Hrvatskog vijeća obrane (HVO), a da su Pljakić i Fazlović bili na poprištu i da nisu preduzeli mjere.

Svjedok Simeunović je rekao da je na radiju “Slobodno Brčko” čuo Mirsada Đapu, takođe iz komisije za razmjenu, kako kaže da dobro poznaje Srbe i da su oni sami masakrirali tijela kako bi optužili suprotnu stranu.

Na pitanja Odbrana, svjedok Simeunović je potvrdio da je kasnije čuo da je vojnike zarobila neka udarna jedinica čiji je komandant bio Alija Denjagić. On je negirao da je 2004. napisao napomene o razmjeni na spisku s imenima 13 vojnika.

Svjedok Despot Vuković kazao je da je kao član komisije za razmjenu bio 8. marta prisutan kada su predata tijela vojnika. On je rekao da je očekivao razmjenu živih, kao i da su tijela bila “izmrcvarena”.

“Dva-tri čovjeka sam znao. Nisam ih mogao prepoznati”, kazao je Vuković.

On je Odbrani potvrdio da mu se činilo da su vojnici lišeni života samo nekoliko sati prije predaje, te da im je curila krv iz usta i nosa. Negirao je da je za spisak čuo od Simeunovića skoro, navodeći da je dokument vidio prilikom razmjene.

Svjedok Ramiz Bajraktarević je rekao da je bio načelnik Operativnog centra u Štabu Drugog korpusa Armije BiH i da je učestvovao u pripremi izvještaja.

Tužilac Saša Sarajlić pročitao je izvještaj od 11. marta, u kojem se detaljno opisuju borbe na području Boderišta i još nekih lokacija. U izvještaju se navodi kako su srpske snage zauzele određene linije i kako su snage Armije BiH i HVO-a uspjele vratiti položaje. Navodi se da su “munjevito reagovali” borci 108. brčanske i 108. HVO brigade sa dva voda iz Trećeg bataljona, manevarskom jedinicom i Petim bataljonom. Kako stoji, opis borbi sačinio je komandant Operativne grupe Kemal Hindić.

Svjedok Bajraktarević je rekao da mu taj dio ne liči na standardni borbeni izvještaj, nego na “hvalospjev za ‘Zlatni ljiljan’”.

Naveo je da se sjeća da su tada bili “opasni” napadi, a da se ne sjeća da su spominjani zarobljeni.

Nastavak suđenja je 12. oktobra.