Paravac i ostali: Odbrana traži pokretanje ocjene ustavnosti odredbe o zabrani negiranja zločina

Borislav Paravac. Foto: BIRN BiH

Prije saslušanja svjedoka održana je statusna konferencija na kojoj je razmotren raniji zahtjev braniteljica Borislava Paravca, Suzane Tomanović i Svetlane Lazić. Zahtjevom se predlaže da predsjednik Sudskog vijeća podnese zahtjev za ocjenu kompatibilnosti odredaba koje je donio visoki predstavnik 22. jula ove godine sa Ustavom BiH, kao i Zakonom o krivičnom postupku i Zakonom o ustupanju predmeta i korištenju dokaza pribavljenih od Haškog tribunala.

Lazić je na ročištu kazala da je Odbrana analizirala položaj branilaca i optuženih, te da je zaključila da su neravnopravni u odnosu na tužioce.

Miodrag Stojanović, branilac Andrije Bjeloševića, rekao je da se pridružuje ovom zahtjevu i zatražio stav Sudskog vijeća u vezi sa zakonskim izmjenama. Stojanović smatra da su se branioci našli u problemu.

“Da li se ja inkriminišem jer na javnom mjestu (sudnica) pobijam zločin protiv čovječnosti”, kazao je Stojanović.

On je dodao kako smatra da time ne čini krivično djelo, ali da želi čuti stav Vijeća, posebno jer je za subotu planirana Skupština Advokatske komore Republike Srspke.

Miodrag Rašević, branilac Milana Savića, rekao je da je dobro što je Odbrana prvooptuženog pokrenula to pitanje, a da on ostavlja odluku Vijeću. Rašević je kazao da smatra da se branilac ili optuženi ne mogu inkriminisati, jer se ovo djelo može izvršiti samo s umišljajem.

Predsjedavajući Vijeća Davorin Jukić rekao je da su iznesena dva ozbiljna prijedloga i da će se o njima naknadno izjasniti.

Paravac, Bjelošević i Savić su optuženi za učešće u udruženom zločinačkom poduhvatu u periodu od maja 1992. do kraja 1993. godine. Na teret im je stavljen progon civilnog bošnjačkog i hrvatskog stanovništva – ubistvima, zatvaranjem i drugim nečovječnim djelima na području Doboja i Teslića.

Paravac je, prema optužnici, bio predsjednik Kriznog štaba, Bjelošević načelnik dobojskog Centra službi bezbjednosti (CSB), a Savić njegov zamjenik.

U nastavaku suđenja saslušani su svjedoci Tužilaštva koji su govorili o napadima i stradanjima bošnjačkog stanovništva u selima Ševarlije i Pridjel u junu 1992. godine.

Hanifa Fehrić kazala je da je sa porodicom živjela u Ševarlijama i da su im komšije 17. juna rekle da moraju ići, te da je ona sa ženama i djecom prešla Bosnu u selo Mravići.

“Nisam ni znala da mi je muž poginuo, da su ga ubili sutradan, 18.”, navela je svjedokinja.

Ona je izjavila da je kasnije čula od svekra da su on i njen suprug bili u grupi koju je vojska odvela do potoka.

“Pobili su njih desetak do mog svekra. Neko je rekao: ‘Dosta!’”, kazala je Fehrić, dodavši da je svekar odveden u kasarnu.

Prema njenim saznanjima, na širem području ubijeno je oko 50 ljudi.

Na pitanja Odbrana da li je od svekra čula da su tog dana bile borbe, svjedokinja je odgovorila da se nisu imali čim boriti. Navela je da su u njenom selu ranije predali oružje.

Svjedok Hamza Džanić rekao je da je živio u Gornjem Pridjelu i da su saznali da će 18. juna ujutro biti napadnuti. Kazao je da su noć prije kod njega bila njegova tri brata, ali da su rano ujutro već bili otišli.

Ispričao je kako je bezuspješno tražio braću i kako je na kraju preplivao Bosnu.

“Goran Cvijanović zvani Hajduk mi je ubio brata”, rekao je Džanić, dodavši da je to saznao od druge dvojice braće koji su preživjeli i odvedeni u logor.

On je kazao da su oni u selu 8. maja predali lovačko oružje.

Na pitanje Odbrane da li je napadu na Ševarlije prethodio dolazak naoružane grupe koja je zarobila jedno ili dva lica srpske nacionalnosti, svjedok je rekao da mu je poznato da je ranije bio zarobljen izvjesni Šiljo. Džanić se nije složio s braniocem Slobodanom Cvijetićem da su u selu bili vojno organizovani i da je on bio komandir odjeljenja. Svjedok je kazao da su držali straže u civilu, a da je on raspoređivao ljude.

Nastavak suđenja je 12. oktobra.