Nedić i Đurković: Ultimatum srpskih snaga civilima i vojnicima u Teočaku

Ratko Đurković. Foto: Sud BiH

Dževad Avdičević kazao je da se u oktobru 1992. godine vratio sa liječenja u Teočak i da je imao prilike vidjeti ultimatum koji je bio stigao u julu.

“Pisalo je da smo mi vodili lošu politiku, da imamo puno ekstrema i da smo ugrozili srpsko stanovništvo”, prisjetio se svjedok.

Dodao je da je bilo naređeno da svi građani 19. jula formiraju kolonu i da krenu kako bi bili prebačeni za Bijeljinu, da sve artiljerijsko naoružanje bude predato, da se omogući da srpska vojska neometano uđe u Teočak, kao i bezuslovna predaja vojske.

U potpisu ovog ultimatuma, kako je naveo, bio je komandant Prve majevičke brigade Radomir Nedić.

Avdičević je rekao da je čuo da su bila dva napada na Tursunovo Brdo i da su dva vojnika i četiri civila ubijena. Svjedok je kazao da je, nakon razmjene tijela, čuo da su dva vojnika bila prepolovljena hicima, da je jedan bio zaklan, te da je jednoj ženi oštećena lobanja.

On je svjedočio na suđenju Ratku Đurkoviću, koji je optužen, u svojstvu komandanta Prvog bataljona Prve majevičke brigade Vojske Republike Srpske (VRS), za napad na selo Tursunovo Brdo u julu 1992. u kojem su ubijena četiri civila bošnjačke nacionalnosti, kao i dva zarobljena pripadnika Armije Bosne i Hercegovine (ABiH). S njim je bio optužen i Radomir Nedić, ali je postupak protiv njega razdvojen.

Branilac Milenko Zelenović pitao je svjedoka da li mu je poznato da je prije ultimatuma ubijen jedan srpski rezervni policajac, a dvojica ranjena u mjestu Presjeka. Avdičević je rekao da mu to nije poznato, ali da zna da je na tom mjestu bio srpski punkt, dok su okolo bila bošnjačka sela.

Tužiteljica Dika Omerović pročitala je iskaz preminulog svjedoka Cvjetina Ilića, koji je naveo da je bio pripadnik “Mandinih lavova”, interventne jedinice Prve majevičke brigade.

On je kazao da su u prvom napadu na Tursunovo Brdo učestvovali Prvi bataljon i policija, a da je njegova jedinica dobila naredbu da im se pridruži u drugom napadu. Svjedok je rekao da su se javili Ratku Đurkoviću i da su ušli u selo, gdje nisu nikoga zatekli do škole, gdje se dogodio sukob i gdje je poginuo jedan njihov pripadnik.

Ilić je u iskazu naveo da je čuo da je Dragan Ilić zvani Rus ili Žućo, kome je bio poginuo brat, ubio vojnike Omera i Enesa.

Odbrana je kazala da bi svjedoka ispitivala o drugom napadu, jer, kako je navela, sve što je rekao nije tačno. Zelenović je kazao da je Đurković u vrijeme drugog napada bio na releju na Majevici i da su to potvrdili drugi svjedoci.

Pročitan je i iskaz Brane Despotovića, koji je takođe preminuo a koji je bio pripadnik Prvog bataljona. On je rekao da je učestvovao u napadima na Tursunovo Brdo i da je u drugom došla “neka elitna jedinica iz Novog Sada pod komandom Proke”. Naveo je da su palili kuće.

Prema njegovim saznanjima, jedan pripadnik te jedinice je poginuo, kao i dvije starije žene iz sela. Dodao je da je kasnije čuo da su nađena i dva vojnika.

Despotović je kazao da je Dragan Ilić zvani Rus bio kurir ili pratilac Đurkovića.

Zelenović je rekao da Ilić nikada nije bio pratilac Đurkovića. On je naveo da je ovaj svjedok nedavno preminuo, te je ponovo predložio da Tužilaštvo prvo poziva starije svjedoke, kako Odbrana ne bi bila uskraćena za unakrsno ispitivanje.

Suđenje se nastavlja 21. septembra.