Ugljevik. Foto: BIRN BiH
“Ja sam 25. jula svratio nakratko na relej i otišao na Lisaču, gdje sam proveo noć. Pitao sam ima li starješina, rekli su mi da je major Đurković tu, ali ga nisam vidio”, kazao je svjedok Mihajlo Nikolić.
On je na pitanje optuženog da li se sjeća da ga je nazvao i da su razgovarali, odgovorio da se sjeća da je rekao nekom čovjeku da ga Đurković nazove i da su se dan nakon drugog napada čuli preko veze.
Nikolić je kazao da nije vidio nijednu pisanu naredbu niti izvještaj o napadu na Tursunovo Brdo, objašnjavajući da bi ona morala postojati po vojničkim pravilima. On je rekao da je za napad saznao naknadno, a da je dva do tri mjeseca nakon toga otišao na Tursunovo Brdo u obilazak jedinica.
“Nisam, vjerujte mi, ni znao koliko je žrtava bilo, prvi put sam u Tuzli saznao kad sam davao izjavu”, kazao je svjedok objašnjavajući da je pri saslušanju u tuzlanskom tužilaštvu saznao da je bilo žrtava.
Optužnica protiv Đurkovića potvrđena je u februaru ove godine. S njim je bio optužen i Radomir Nedić, kao nekadašnji komandant Prve majevičke brigade, za kojeg je na ročištu u aprilu rečeno da je utvrđeno da nije sposoban za suđenje.
Optužnica tereti Nedića i Đurkovića da su u periodu od aprila do kraja oktobra 1992. godine učestvovali u progonu bošnjačkog civilnog stanovništva na nacionalnoj i vjerskoj osnovi. U optužnici se navodi da su Nedić i Đurković radnje za koje su optuženi vršili na području općine Ugljevik, u sklopu širokog i sistematičnog napada vojnih, policijskih i paravojnih snaga usmjerenog protiv civilnog stanovništva.
Drugi svjedok Tužilaštva Radenko Gengo je kazao kako mu je komandant Nedić rekao da će izvršiti napad na Tursunovo Brdo i da je potrebno da prati situaciju i da napravi izvještaj naknadno o događaju.
Svjedok je izjavio da je tokom oba napada bio na isturenom komandnom mjestu (IKM) i da tokom tog napada nije bilo “neke borbe”.
“Zašto je napad onda bio ako nije bilo borbe?”, pitala je predsjedavajuća sutkinja Mira Smajlović, na što je svjedok odgovorio da ne zna.
On je kazao da je nakon prvog izvještaja napisao da nije uspješno izvršen napad, a da je nakon napada 25. jula napisao da je napad izvršen i da je stradao jedan vojnik.
Gengo je rekao da je od Nedića saznao da su iste jedinice učestvovale u oba napada, objašnjavajući da je u pitanju policija i Prva majevička brigada, te da je čuo da su učestvovale i paravojne formacije poput Mandinih, Profinih i Mauzerovih, a da sa optuženim Đurkovićem nije nikako komunicirao.
“Nije bilo potrebe da komuniciram, nadležnosti nisu dozvoljavale”, kazao je svjedok objašnjavajući da je bio podređen Nediću.
Suđenje će se nastaviti 31. augusta.
