I stručnjaci iz Bosne i Hercegovine smatraju da bjekstva imaju veze s političkim strukturama vlasti.

Sud Bosne i Hercegovine je raspisivanje međunarodne potjernice za Milomirom Savčićem, optuženim da je, u svojstvu komandanta 65. zaštitnog motorizovanog puka pri Glavnom štabu VRS-a, pomagao u genocidu počinjenom u Srebrenici u julu 1995. godine, zatražio 10. augusta, nakon što ga sudski policajci dan ranije nisu mogli pronaći na adresi nekoliko sati po određivanju pritvora.

Pritvor je tražilo Tužilaštvo BiH zbog Savčićevih izjava u medijima koje se odnose na postupak koji se vodi protiv njega, kao i njegova javna obraćanja. Savčić se pojavio na ročištu, ali u vremenu nakon ročišta koje je Sudu BiH trebalo da donese odluku o pritvoru, ugasio je telefon i postao nedostupan policajcima i svom advokatu Miodragu Stojanoviću, o čemu je Balkanska istraživačka mreža Bosne i Hercegovine (BIRN BiH) ranije pisala.

Stojanović je u međuvremenu uložio žalbu na odluku o pritvoru.

“Odluka još nije donesena, a ja očekujem da će Sud odlučiti do kraja ove sedmice. Trenutno sam na odmoru i nemam nikakvih novih informacija u vezi Savčića. S njim nisam u kontaktu, a s porodicom ne kontaktiram trenutno jer odmaram”, kazao je Stojanović za BIRN BiH.

Iz Granične policije Bosne i Hercegovine nema novih informacija o Savčićevom eventualnom prelasku državne granice, a iz Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP) Srbije i dalje tvrde da se nekadašnji komandant VRS-a Milomir Savčić ne nalazi u Srbiji.

“Nakon obavljenih provjera evidencija o ulasku u zemlju Uprave Granične policije, utvrđeno je da Savčić nije ušao u Srbiju. Ministarstvo unutrašnjih poslova poziva medije iz BiH da ne iznose neprovjerene i netačne informacije koje služe kao podloga pojedincima da u svoje lične razmirice i obračune uvlače Republiku Srbiju”, rekli su iz MUP-a Srbije.

Ranije je iz Tužilaštva BiH saopćeno da Savčić ima državljanstvo Srbije.

Manjkavosti bezbjednosnog sistema i podrška bjeguncima

Armin Kržalić, bivši član Centra za sigurnosne studije i profesor na Fakultetu za kriminalistiku kriminologiju i sigurnosne studije. Foto: N1

Tvrdnje iz MUP-a Srbije ne moraju biti razlog u sumnju da se Savčić ipak nalazi u Srbiji, što je još jedan dokaz manjkavosti bezbjednosnog sistema Bosne i Hercegovine, kazao je Armin Kržalić, bivši član Centra za sigurnosne studije i profesor na Fakultetu za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije. Način skrivanja bjegunaca od zakona otvara hiljadu pitanja, smatra on.

“Savčić nije morao preko graničnih prelaza bježati, dovoljno je pogledati našu granicu, posebno u istočnom dijelu države, i vidjet ćete da je lako moguće preći i ilegalno. To vam svjedoče brojni migranti koji preko Srbije dolaze u našu zemlju”, rekao je Kržalić.

Pitanje shvatanja ratnih zločina na ovim prostorima i bježanje od odgovornosti imaju direktnu vezu s političkim strukturama vlasti, dodao je on.

“Svi oni koji tolerišu bijegove osumnjičenih i osuđenih za zločine, u tome vjerovatno vide alternativu kako bi sutra skrivali ‘svoje’ koji budu bježali od pravosuđa susjednih država. Ne smijemo zaboraviti kako na ovim prostorima nema jedinstvenog stava o ratnim zločinima. Jedni traže, drugi slave zločince, i to je poražavajuće nakon 20 godina od rata. E zato kao posljedicu imamo bježanje preko granica u države čiji sistemi štite takve ljude”, kazao je Kržalić.

Nedžad Korajlić, profesor na Fakultetu za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije, ubijeđen je da je Savčić morao imati pomoć “iznutra”, te da sam ovoliko dugo ne može biti skrivan.

“Apsolutno je da ovakvi kao Savčić moraju imati pomoć ‘iznutra’, ali to ne znači da na cijelu Graničnu policiju ili neku drugu sigurnosnu ili pravosudnu agenciju treba bacati ljagu. Dakle, stvar je pojedinaca, a mi trebamo reformu apsolutno kompletnog sistema u državi kako se ove stvari ne bi dešavale”, rekao je Korajlić.

Nisu izvučene pouke

Milomir Savčić. Foto: BIRN BiH

BIRN BiH je ranije pisao kako pravnici i predstavnici žrtava smatraju da je do Savčića pravosuđe trebalo naučiti pouke iz ranijih slučajeva, kojih je do početka 2020. godine bilo oko 50.

Doktor pravnih nauka i dekan na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Vitezu Goran Šimić kazao je tada da je Savčić “već ko zna koji do sada, pa se postavlja i pitanje kako ti ljudi pređu granice”.

“Koliko slučajeva bijega još treba da se desi pa da Sud i Tužilaštvo BiH prestanu raditi jednu lošu praksu. Koordinirano se radi loše po ovom pitanju”, rekao je on.

Murat Tahirović, predsjednik Udruženja žrtava i svjedoka genocida u BiH, podsjetio je na slučajeve Mirka Vrućinića, Tomislava Kovača, Novaka Đukića, te drugih koji su zbog presuda ili optužnica za ratne zločine pobjegli iz BiH.

On smatra da je u ranijim slučajevima, prije Savčića, optuženima bilo dojavljeno da će biti osuđeni ili uhapšeni.

Posljednjeg dana mjeseca augusta 2020. godine, Mirko Vrućinić se nije pojavio pred Sudom BiH, gdje je njegova Odbrana nakon petogodišnjeg postupka trebala iznijeti završnu riječ, poručivši po advokatu Branku Gudalu da je otišao u Srbiju zbog nepoštenog suđenja.

Nakon što je Sud obaviješten o njegovom odlasku u Srbiju, utvrđeno je da je 30. augusta u 13:25 prešao Granični prelaz “Rača”. Potom je za njim raspisana potjernica, ali on godinu dana poslije ostaje nedostupan domaćem pravosuđu.

Vrućiniću, nekadašnjem načelniku Stanice javne bezbjednosti (SJB) i članu Kriznog štaba u Sanskom Mostu, sudilo se za učešće u udruženom zločinačkom poduhvatu u sklopu kojeg su vršena ubistva, prisilna preseljenja, protivzakonita zatvaranja i prisilni nestanci. Suđenje mu je počelo 22. aprila 2015. godine.

BIRN BiH je otkrio da je Vrućinić nakon bijega upisan u evidenciju državljana Srbije.

Slučaj Novaka Đukića do sada je izazivao najviše pažnje. On je pred Sudom BiH proglašen krivim da je, kao komandant Taktičke grupe “Ozren” Vojske Republike Srpske (VRS), 25. maja 1995. naredio artiljerijskom vodu da iz topova granatira grad Tuzlu, usljed čega je došlo do masakra na Kapiji, kada je ubijeno više od 70 osoba.

U februaru 2014. on je pušten iz zatvora nakon što je Ustavni sud BiH – zbog pogrešne primjene zakona – ukinuo presudu kojom je bio osuđen na 25 godina zatvora. Sud BiH je u junu 2014. Đukiću smanjio kaznu na 20 godina, a njegov branilac je nekoliko dana kasnije obavijestio Sud BiH da je osuđeni na liječenju u Srbiji.

Za Đukićem je potjernica raspisana u oktobru 2014. jer se nije odazvao pozivu za izvršenje kazne, nakon čega je od Srbije zatraženo preuzimanje presude.

Viši sud u Beogradu je nekoliko puta odgađao ročište na kojem je trebalo biti razmatrano preuzimanje izvršenja 20-godišnje zatvorske kazne. Novo ročište zakazano je za septembar ove godine.