Ukop Kozarčana ubijenih 1992. godine: Otac i sin, najstarija i najmlađa žrtva
Žrtve koje će biti ukopane ove godine u Kozarcu ubijene su 1992., a njihovi posmrtni ostaci u proteklom periodu su ekshumirani iz masovnih grobnica Korićanske stijene, Tomašica, Hrastova glavica, kao i na lokalitetima Kozarac – Garevci i Jablanica – Prosara, saopćeno je iz INO-a.
“Najmlađa žrtva koja će naći konačan smiraj ove godine jeste Marošlić Fikret. On je imao svega 21 godinu kada je ubijen, a njegovi posmrtni ostaci su ekshumirani iz masovne grobnice na Korićanskim stijenama”, stoji u saopćenju.
Zajedno s Fikretom, ove godine bit će ukopan i njegov otac Himzo Marošlić, koji je imao 47 godina u momentu smrti. Kako se navodi iz INO-a, i njegovi posmrtni ostaci su ekshumirani iz masovne grobnice na Korićanskim stijenama.
Himzo Marošlić je najstarija žrtva koja će biti ukopana ove godine.
Nakon kolektivne dženaze u Šehidskom mezarju Kamičani i Šehidskom mezarju Čarakovo, osim Marošlića bit će ukopani: Emin Ćoralić, Vasif Mujkanović, Rifet Kahrimanović, Sakib Denić, Hasib Behlić, Mirso Brdar, Ismet Hirkić, Idriz Duračak, Nedžad Fazlić i Samir Merdžić.
Prema ranijim podacima INO-a, na lokalitetu Korićanskih stijena otkriveno je ukupno šest masovnih grobnica. Iz pet grobnica, koje su otkrivene u periodu od 2003. do 2013. godine, identificirano je 117 žrtava, čiji je identitet utvrđen DNK analizom.
Osim Darka Mrđe, koji je pred Haškim tribunalom priznao krivicu za zločin počinjen na Korićanskim stijenama i osuđen je na 17 godina zatvora, u Sudu BiH je pravosnažno osuđeno deset prijedorskih policajaca.
Kazne dugotrajnog zatvora od po 23 godine su dobili Saša Zečević, Radoslav Knežević i Marinko Ljepoja; Zoran Babić je osuđen na 22 godine, a Milorad Škrbić i Dušan Janković na po 21 godinu zatvora. Zatvorska kazna u trajanju 15 godina izrečena je Željku Stojniću.
Prema podacima INO-a iz maja ove godine, pronađeno je i identificirano oko 2.588 žrtava s područja Prijedora, a još uvijek se traga za oko 588 žrtava. U Prijedoru je ubijeno 102 djece, a posmrtni ostaci 40 njih nikada nisu pronađeni. Najmlađa ekshumirana žrtva je dvomjesečni Velid Softić.
Za zločine počinjene u Prijedoru Haški tribunal je osudio 18 osoba na 276 godina zatvora. Pored Radovana Karadžića, bivšeg predsjednika Republike Srpske, i Ratka Mladića, bivšeg komandanta Glavnog štaba Vojske Republike Srpske (VRS), osuđenih na doživotne kazne, između ostalog, za zločin protiv čovječnosti počinjen na području Prijedora, najviša pravosnažna kazna od 40 godina je izrečena Milomiru Stakiću, bivšem predsjedniku Opštine i Kriznog štaba Prijedor. Vijeće Haškog tribunala je zaključilo da je Stakić imao važnu ulogu u etničkom čišćenju grada i formiranju logora.
Pred Sudom BiH je za zločine nad bošnjačkim i hrvatskim stanovništvom Prijedora osuđena 21 osoba na ukupno 368 godina zatvora.
Najvišu kaznu pred Sudom BiH za zločine počinjene u Prijedoru dobio je Zoran Babić, koji je osuđen na 35 godina zatvora. Njemu je jedinstvena kazna od 35 godina izrečena nakon što je osuđen zbog učešća u ubistvima muškaraca iz Prijedora počinjenim na Korićanskim stijenama na planini Vlašić, učešća u strijeljanju muškaraca bošnjačke nacionalnosti u julu 1992. godine ispred džamije u mjestu Čarakovo te zbog ubistava zatočenika prilikom njihovog transporta iz logara “Omarska” u “Manjaču”.
U tom predmetu je s Babićem osuđen i Darko Mrđa, koji je, osim za zlostavljanja zatočenika koji su transportovani u “Manjaču”, proglašen krivim i za zločine počinjene u zaseoku Sredice i mjestu Tukovi, za što je dobio 15 godina, te mu je Sud BiH izrekao jedinstvenu kaznu od 20 godina zatvora budući da je u Haškom tribunalu osuđen na 17 godina zatvora zbog učešća u ubistvima na Korićanskim stijenama.
