Sudnica Suda Bosne i Hercegovine. Foto: BIRN BiH
Redžić je izjavila da su 4. juna pred njenu kuću u mjestu Barić došli Slaviša Stjepanović i Boško Kitić i sa uperenim puškama tražili novac u zamjenu za slobodu brata, koji je, prema njenom svjedočenju, dan ranije odveden u podrumske prostorije Sekretarijata unutrašnjih poslova (SUP).
“Tražili su 10.000 maraka. Ne znam što je uhapšen. Ja sam im dala dvije bankovne knjižice”, kazala je Redžić te dodala da je u to vrijeme načelnik Stanice javne bezbjednosti (SJB) bio Dušan Kuzmanović, do kojeg nije mogla doći lično.
Dušan Kuzmanović je sa Predragom Markočevićem i Marinkom Đukićem optužen za progon bošnjačkog i hrvatskog stanovništva u Tesliću – ubistvima, zatvaranjem, mučenjem i drugim nečovječnim djelima. Prema optužnici, Kuzmanović je bio načelnik SJB-a i član Kriznog štaba, Markočević komandir, a Đukić šef Kriminalističke službe.
Ona je ispričala da je novac za oslobađanje brata davan u nekoliko navrata, a jedanput i Peri Babiću, ali da ne može reći kome ga je on odnio.
“Bio je u šarenoj uniformi. Vjerovatno je bio u rezervnoj miliciji. Rekao je snahi da treba još 10.000 maraka i ona mu je dala pare. Pero je kasnije poginuo”, kazala je svjedokinja, dodavši da je za to vrijeme njen brat Jozo u zatvoru pretrpio lom ruke.
Kako je ispričala, njen brat nije pušten, bez obzira što je dato 20.000 maraka, sve dok 30. juna u Tesliću nisu pohapšeni pripadnici “Mića”.
“Jozo je imao 96 kila, a kad je izašao, imao je 65”, rekla je Redžić.
Na upit Odbrane prvooptuženog Kuzmanovića, Redžić je kazala kako je išla na posao do 1. juna, ali da je bila u strahu.
Odbrana drugooptuženog Markočevića pitala je svjedokinju da li je Babić nosio istu uniformu kao “Miće”, na što je ona odgovorila da ne zna.
Suđenje Kuzmanoviću i ostalima bit će nastavljeno 6. septembra 2021. godine.
