Rizvanović i ostali: Sina mogao prepoznati samo po majici

Admir Rizvanović i ostali. Foto: Sud BiH

Jovan Pudić kazao je da je 9. marta 1993. godine čuo da je 12 mještana upalo u klopku u selu Boderište, a da je jedan ubijen snajperom. Među tih 12, kako je naveo, bio je njegov sin Siniša i brat Miroslav, te drugi rođaci i komšije iz sela Grbavica kod Brčkog.

On je rekao da su ih iz vojne komande obavijestili da su oni živi zarobljeni, a kasnije su im javili da su ipak mrtvi. Svjedok je naveo da su 12. marta dopremljena tijela.

Kazao je da je sina prepoznao po majici, jer mu je glava bila izobličena. Kako je rekao, uho mu je bilo odsječeno i bio je preklan. Dodao je da prepoznao i brata.

Za ubistvo i mučenje 11 zarobljenih pripadnika Vojske Republike Srpske (VRS) 8. marta 1993. u selu Boderište sudi se Admiru Rizvanoviću, Smajilu Omeroviću, Jasminu Huskanoviću, Ramizu Pljakiću i Hazimu Fazloviću.

Rizvanović, Omerović i Huskanović optuženi su kao pripadnici Interventne jedinice 3. bataljona 108. brigade Armije Bosne i Hercegovine (ABiH). Pljakiću, koji je prema optužnici bio komandant 108. brigade ABiH, i Fazloviću, komandantu 3. bataljona, na teret je stavljeno da su propustili kazniti podređene za počinjeni zločin.

Svjedok Pudić je rekao da se poslije rata kontaktirao s raznim ljudima i da je saznao neke informacije o stradanju sina i drugih. Kazao je da mu je tužilac u Brčkom rekao da je vodio istragu i da je ona prekinuta. Ispričao je da mu je pokazao dva imena, od kojih je jedno bilo Mehe Vilića, koji živi u Americi, a da je drugo zaboravio.

Svjedok je rekao da je spominjan i izvjesni Gušo kao osoba koja je počinila najviše zla. On je naveo nadimke drugih koji su spominjani kao odgovorni za stradanja, ali je rekao da se više ne sjeća njihovih imena.

Tužilac Saša Sarajlić predočio mu je iskaz iz 2004. godine u kojem je naveo imena “Omerović Smajo, Rizvanović Admir zvani Talon, Vilić Meho i Gušo”. Svjedok je potvrdio da su to ta imena koja je čuo od drugih, ali se nije mogao sjetiti od koga.

Svjedokinja Ana Pudić kazala je da su 12. marta dopremljena tijela njenog djevera i drugih rođaka i mještana. Ona je rekla da je u to vrijeme radila u operacionoj sali i da se nije bojala da priđe tijelima i da ih pogleda.

Kazala je da je vidjela da je Siniši Pudiću bilo odsječeno uho, a jednom drugom izvađene oči i smrskana glava. Neke koji su dopremljeni 7. maja, kako je navela, nije mogla prepoznati zbog povreda, dok na nekima nije primijetila ozljede.

Na pitanje branioca Kadrije Kolića, svjedokinja je rekla da ne zna kako su nastale povrede koje je zapazila.

Svjedokinja Pelka Pudić kazala je da je bila u Austriji kada je suprug nazvao i rekao da se vrati. Ona je navela da je stigla kada je dopremljeno tijelo njenog sina Radana, a u maju i djevera Stojana. Kazala je da nije vidjela povrede na glavi sina, a da je od supruga čula da je imao ranu na leđima.

Suđenje se nastavlja 27. jula.