Tupajić i ostali: Dan kada je posljednji put vidio oca i brata

Svjedok Emir Karić je 1992. bio učenik trećeg razreda srednje škole. On je ispričao kako je u Novoseocima bila “normalna situacija” do 22. septembra 1992. godine.

“Došli po nas da nam kažu da je vojska opkolila selo i da svi moramo da dođemo pred Lutvinu kuću. Na mjestu okupljanja vidio sam Momčila Pajića, kojeg sam odranije znao. Vidio sam i Jadranka Šuku kojeg sam znao. Vidio sam i Todorovića koji je radio sa mojim ocem. Vidio sam tu i jednog Gordića s kojim nikada nisam ranije pričao”, rekao je Karić.

Karić je dodao kako im se svima obratio Pajić rekavši kako postoji oružje koje nije predano. Svjedok je ispričao i da je Gordić upitao da li neko od ljudi iz sela nedostaje i da je Devla Karić kazala kako nema njenog muža, nakon čega joj je rečeno da ode po njega.

“Nakon 10-ak minuta čuju se pucnji. Nakon toga došao je njen muž i rekao kako je Devla ‘allahrahmetile’. Tu me počinje hvatati strah. Gordić je onda kazao ‘idite po njega i uzmite mu pušku’. Ne znam na koga je mislio”, kazao je Karić.

On je Sudu ispričao kako je Pajić nestao na oko 30-40 minuta, a nakon što se vratio još je jednom pitao za oružje koje nije predano i potom naredio da se žena, djeca i stariji autobusom prebace u Sarajevo, a da ostali ostanu na radnoj obavezi.

“Tada je počeo plač. Mama je vidjela da sam loše, a Todorović joj je rekao kako idemo sjeći šumu i da mi neće biti ništa”, kazao je Karić, dodajući kako je njegova majka zamolila Todorovića da ga pusti, što je učinjeno uz poruku da ga vodi u kuću pa za Sarajevo.

Tada je posljednji put vidio oca i brata, kako je posvjedočio.

“Kuća je bila pljačkana. Ušao je Slaviša Cvijetić sa kojim sam se družio. (…) Pitao sam ga šta će biti sa tim ljudima, a on pokazuje prstom kao na obaraču. Ušao je tada Mile Salčić koji je radio u samoposluzi i kaže da me vode prema autobusu koji je kod džamije, a Cvijetića je izveo napolje”, kazao je Karić.

Karić je na upit Odbrane rekao da mu je nakon ubistva Devle Karić “pala percepcija o dešavanju s obzirom da su mu se ‘odsjekle noge’, zbog čega su ga nosili do kuće i autobusa”.

Karić je svjedočio na suđenju koje je počelo 28. maja ove godine.

Za zločine u Novoseocima optuženi su Milan Tupajić, predsjednik Kriznog štaba Sokolac, Dragomir Obradović, komandir Stanice javne bezbjednosti Sokolac, Momčilo Pajić kao komandir čete Vojne policije Druge romanijske motorizovane brigade VRS-a i Aleksa Gordić u svojstvu njegovog zamjenika, Miladin Gašević kao zamjenik komandira Izviđačke čete u istoj brigadi, te pripadnici te jedinice Momir i Branislav Kezunović, Željko Gašević, te Jadranko Šuka.

Tužilaštvo BiH ih tereti da su u sklopu širokog i sistematičnog napada u periodu od maja do septembra 1992. na području Sokoca sudjelovali u udruženom zločinačkom poduhvatu i napadu na Novoseoce.

Pripadnici Vojne policije i Izviđačke čete su, prema optužnici, u noći sa 21. na 22. septembar 1992. opkolili i ušli u Novoseoca, gdje je Pajić naredio da se preda oružje, iako su to mještani ranije uradili. Po ulasku u selo, kako se navodi u optužnici, jedan od pripadnika izviđačke čete je ubio Devlu Karić.

Prema optužnici, 44 muškarca su prevezena do smetljišta na Ivan polju, gdje su u dvije grupe usmrćene automatskim oružjem i hicima iz pištolja.

Na ovom ročištu saslušan je i Amor Mašović, koji je kazao da je masovna grobnica u kojoj je pronađeno nekoliko desetaka tijela osoba iz sela Novoseoci locirana na smetljištu nedaleko od puta između Sokoca i Rogatice.

“Tijela su bila prekrivena smećem i ostacima srušene džamije. Jedno tijelo pored drugog. Izbrojali smo 42 žrtve čiji položaj tijela vjerovatno ukazuje da su ubijeni na toj lokaciji. (…) Tražeći još dvije osobe našli smo rasute ostatke najmanje osam osoba. Nekoliko godina kasnije saznat ćemo da je riječ o žrtvama iz Han Sjenice, a 43 osobe iz Novoseoca je nađeno na novoj lokaciji među kojima su bile nedostajuće žrtve iz Han Sjenice. Žrtva broj 44 nikada nije pronađena”, rekao je Mašović.

Suđenje se nastavlja 15. jula.