Foča. Foto: BIRN BiH
Milomir Šarenac rekao je da je prije rata živio u selu Prevrać u Foči, a kada je rat počeo, sjeća se da je bilo proljeće. On je izjavio da je na početku rata pripadao Prevraćkoj četi, u kojoj je držao straže.
Kazao je da je kasnije, u jesen, prešao u jedinicu Miodraga Nikačevića, te je u toj jedinici ranjen.
On je rekao da su u jedinici bila braćo Pjano.
Ispričao je da je jedne prilike s njima na teren išao musliman, zarobljenik iz zatvora u Foči, te da su se s njim vojnici šalili, nakon čega je on kazao da “ostave čovjeka na miru”.
Na upit Tužilaštva na koji način su se šalili i da li je tačno, kako stoji u ranijoj izjavi, da su repetirali pušku na zarobljenika, svjedok je rekao da je to bila “nenormalna šala”, ali da je zarobljenik vraćen živ.
Odbrana je upitala da li će biti u pravu ukoliko kaže da optuženi Borislav Pjano nije 1992. godine bio u Foči, a svjedok je kazao da hoće te da su ga vojnici nazivali dezerterom.
Za Pjanu je rekao da je on “super čovjek – ne može bolji”.
Novović i Pjano su optuženi za ubistva, nečovječna postupanja, zatvaranja i pljačku civila bošnjačke nacionalnosti u periodu od aprila do septembra 1992. godine u mjestima Dragočava, Šube i Potpeće. Na teret im je stavljeno da su, u okviru širokog i sistematičnog napada vojnih, policijskih i paravojnih jedinica Republike Srpske (RS), počinili progon kao pripadnici tih snaga.
Novović i Pjano su optuženi po tri tačke optužnice za odvojene događaje. Novoviću su na teret stavljena ubistva i nečovječno postupanje, paljenje imovine, a Pjani učešće u zarobljavanju i nezakonitom zatvaranju te pljačkanje.
Drugi svjedok Radenko Marić je kazao da je živio u mjestu Aladža u Foči, i da je u tom naselju bilo i “Srba i Muslimana”.
Kako je kazao, 8. augusta 1992. godine počele su se voditi borbe, te je morao uzeti naoružanje.
“Došli mještani i rekli: ‘Ne možemo mi ići a da ti ne ideš’”, kazao je Marić.
On je rekao da je jedno vrijeme bio na liniji, ali je prešao u četu Miodraga Nikačevića, gdje je zadužio automatsku pušku.
“Mi smo bili takozvana interventna jedinica”, kazao je svjedok, dodavši da je njihov zadatak bio ako se linije probiju, da ih vrate.
Svjedok je rekao da su jedne prilike naišli na mrtvu žensku osobu koja je vjerovatno bila bošnjačke nacionalnosti. Na upit Tužilaštva da li su ikome prijavili pronalazak tijela te šta bi uradili da je ta osoba bila srpske nacionalnosti, svjedok je kazao da ne zna da li je iko prijavio pronalazak tijela.
Marić je rekao da je izbjegavao učešće u akcijama jer je vjernik i da je jedne prilike zbog toga i bio zatvoren u zatvoru u Foči.
Ispričao je da je jedan zarobljenik, kojeg su zvali “Slovenac”, išao s njima u akciju, te da je otišao u šumu s komandirom Miodragom Nikačevićem, nakon čega su se čula dva kratka rafala – i “Slovenac” se nije vratio.
On je kazao u ranijoj izjavi da se Nikačević dosta družio s braćom Pjano.
“Dobar je sa svima bio, bio je dobar sa mnom, i s Pjanom”, rekao je svjedok.
Odbrana je upitala da li svjedok poznaje Borislava Pjanu i da li je tačno da je on cijelo ljeto bio u Srbiji, a ne u Foči, na šta je svjedok kazao da ne zna.
“Ne znam ja da li je on bio tamo ili ‘vamo, bio je s nama u jedinici”, rekao je Marić.
Treći svjedok Mehmed Šubo kazao je da je živio s porodicom u Šubama, da od aprila 1992. godine nije išao u Foču, te je sve do jula, zbog sigurnosnih razloga, “spavao po potocima”.
Objasnio je da se pucalo te da su ljudi bježali u šume.
“Skloniš se, normalno, da prođe, da nisi izložen”, rekao je Šubo.
Objasnio je da je on zajedno s 50-ak ljudi bio zarobljen u kući Adema Šube, te da je nakon nekog vremena uspio pobjeći s porodicom, i poslije toga je napustio Foču.
Nastavak suđenja je zakazan za 14. juli.
