Đurković: Počelo suđenje za zločine u Ugljeviku

Ugljevik. Foto: BIRN BiH

Optužnica protiv Đurkovića potvrđena je u februaru ove godine. S njim je bio optužen i Radomir Nedić, kao nekadašnji komandant Prve majevičke brigade, za kojeg je na ročištu u aprilu rečeno da je utvrđeno da nije sposoban za suđenje.

Potvrđena optužnica Tužilaštva BiH tereti Nedića i Đurkovića da su od aprila do kraja oktobra 1992. godine učestvovali u progonu bošnjačkog civilnog stanovništva na nacionalnoj i vjerskoj osnovi. U optužnici se navodi da su Nedić i Đurković radnje za koje su optuženi vršili na području općine Ugljevik, u sklopu širokog i sistematičnog napada vojnih, policijskih i paravojnih snaga usmjerenog protiv civilnog stanovništva.

“Znajući za taj napad i da njihove radnje čine dio napada, učestvovali su u progonu bošnjačkog civilnog stanovništva na nacionalnoj i vjerskoj osnovi u vezi s ubistvom i prisilnim preseljenjem stanovništva, protupravnim, samovoljnim, vojnim potrebama neopravdanim uništavanjem imovine, i kršili pravila prema ratnim zarobljenicima u svezi s ubistvima”, kazala je tužiteljica Dika Omerović čitajući optužnicu.

Ona je rekla kako planira ispitivanje 54 svjedoka, od kojih je jedan dio tražio mjere zaštite. Tužilaštvo je predložilo i da se saslušaju vještaci vojne i medicinske struke i najavilo veći broj materijalnih dokaza.

Omerović je kazala da će Tužilaštvo BiH kroz predložene dokaze van svake sumnje dokazati da je optuženi bio na dužnosti komandanta i učestvovao u širokom i sistematičnom napadu, progonu civilnog bošnjačkog stanovništva te da je znao za radnje koje su počinili vojnici pod njegovom kontrolom.

Odbrana će uvodnu riječ iznijeti nakon što Tužilaštvo BiH iznese sve dokaze.

Prvi svjedok Tužilaštva Bosne i Hercegovine, Abdulah Zehić rekao je kako su srpske snage tokom jula 1992. godine ušle u Tursunovo Brdo, gdje je živio, nakon čega su mještani uz pomoć straža koje su držali uspjeli odbraniti selo, ali da je ubrzo uslijedio drugi napad, nakon kojeg su morali otići. Tada je, kako je kazao, zapaljeno blizu 55 kuća.

On je rekao da je bio u kriznom štabu Tursunovog Brda i putem radioprijemnika dobijao i slao informacije. Prilikom napada je dobio naredbu da uzme radioopremu i napusti selo. Kazao je da su iz sela otišli u tri grupe, pa se naknadno skupili ponovo kod njegove kuće.

“Enesu sva slupana glava, smrskana, krvava, ruke žicom vezane, a Omer je bio zaklan, a bio u civilnom odijelu”, opisao je Zehić prizor koji je zatekao, objasnivši da su Enes i Omer u selo došli kao ispomoć za čuvanje straže.

Tokom unakrsnog ispitivanja, branilac Milenko Zelenković pitao je svjedoka da li spominjući Enesa misli na Salihbegovića, a na spominjanje Omera na Mehmetbegovića, što je svjedok potvrdio. Zelenković je tada pitao da li su oni bili pripadnici Armije BiH, na što je svjedok odmahnuo glavom.

“Govorite kako hoćete, Omer je došao u civilnom odijelu”, rekao je Zehić.

Bakir Mešić, drugi svjedok Tužilaštva, kazao je da je u julu 1992. godine bio pripadnik jedinice dobrovoljaca i da je u tom svojstvu obišao Tursunovo Brdo, kako bi mještanima objasnio gdje je najbolje da čuvaju straže.

On je rekao da je nekoliko ljudi iz njegove jedinice otišlo u selo kako bi pomogli u čuvanju straže, a da su dvojica tada poginula, pojasnivši da misli na Omera i Enesa.

“Po informacijama, našli su ih nasred sela vezane žicom i bila su im iskružena čela”, kazao je on.

Tužiteljica Omerović je pročitala raniji iskaz svjedoka u kojem je rekao da je vojska kojom je optuženi Đurković komandovao napala Tursunovo Brdo i da je tada ubijeno šest osoba, što je svjedok potvrdio i na ovom saslušanju.

Suđenje će se nastaviti 13. jula, kada je planirano saslušanje dva svjedoka.