Sud BiH. Foto: BIRN BiH
Proglašen je krivim kao upravnik logora “Krupa” u Zoviku, koju funkciju je obavljao od juna 1992. do sredine 1994. godine, za nezakonito zatvaranje, nečovječno postupanje i prisiljavanje na prinudni rad. U nedostatku dokaza je oslobođen optužbi da je doprinosio neuslovnim uvjetima u “Krupi”, da su u njegovom prisustvu premlaćivani zatočenici, kao i da je sam u tome učestvovao, ali i da je zatvorenima uskratio pravo na suđenje.
Mešanović je osuđen kao upravnik “Krupe”, gdje je, prema presudi, bilo zatočeno oko 150 civila srpske nacionalnosti i oko 30 civila hrvatske nacionalnosti, iako je znao da ovaj objekat nema status pritvorske ustanove i da zadržavanje civila nije bilo dozvoljeno.
Proglašen je krivim što nije preduzeo dovoljno mjera da spriječi stražare da tuku zatvorenike u “Krupi”, ali i što je selektirao zatočene za prinudne radove.
Predsjedavajući Apelacionog vijeća Senadin Begtašević je u obrazloženju presude rekao kako je Mešanović povrijedio osnovne garancije koje uživa zaštićena kategorija, da civili nisu predstavljali opasnost i da njihovo zatvaranje nije bila nužna mjera, kao i da se tokom postupka provlačilo pitanje zarobljenih vojnika, ali su i oni dobili status civila prema standardima koje je utvrdio Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) te zbog manjeg broja u odnosu na civile.
Prema prikupljenim dokazima, obezbjeđenje “Krupe” su vršile vojne formacije, Teritorijalna odbrana (TO) i Deveta brdska brigada Armije Bosne i Hercegovine (ABiH), kojima je optuženi bio dužan da podnosi izvještaje.
“Nije bio u položaju da pusti zatvorena lica na slobodu, a to je mogao tražiti od nadležnih organa, ali nije poduzeo ništa osim što je, po mišljenju Vijeća, deklarativno zatražio svoju smjenu. Bio je nadređen stražarima i za njihovo ponašanje prema zatočenicima, a isto je prihvatio”, kazao je sudija Begtašević.
Mešanović je, prema riječima sudije Begtaševića, nadređene svakodnevno izvještavao o problemima u “Krupi” sa kojima se susretao, jer “upravnici” nisu imali ingerencije da sami nešto poduzmu, zbog čega nije odgovoran da je mogao mijenjati uslove zatočenja. U presudi se navodi da su, po naredbi komandanta Devete brdske brigade, zatvorenici iz “Krupe” tokom 1993. u više navrata izvođeni na radove na područje Hrasnice, Butmira, Donjeg Kotorca i Igmana, gdje su neki od njih premlaćivani, dok su neki tom prilikom poginuli i ranjeni.
Apelaciono vijeće nije prihvatilo tezu Odbrane da su se zatočenici dobrovoljno javljali da idu na prinudne radove, uz obrazloženje da je dobrovoljni pristanak bio jedini način da se dobije malo bolja ishrana.
“Uprkos tome što je znao gdje se ta lica odvode i da tom prilikom stradaju, Mešanović je nastavio sa praksom odabira zatočenika za radove”, naveo je sudija Begtašević.
Prema riječima predsjedavajućeg Apelacionog vijeća, Mešanoviću je izrečena blaža kazna nego u prvostepenoj presudi, a kao razlog tome je navedeno pogoršanje njegovog zdravstvenog stanja.
Mešanović je ranijom presudom bio osuđen na sedam godina zatvora.
Sud Bosne i Hercegovine donio je jučer, 10. juna, drugostepenu presudu kojom su šestorica optuženih za zločine nad civilima na području općine Hadžići osuđeni na ukupno 42 godine zatvora.
Apelaciono vijeće razdvojilo je postupak u odnosu na optuženog Šerifa Mešanovića od ostalih optuženih iz predmeta “Silos” zbog njegove bolesti.
Mešanoviću će u kaznu biti uračunato vrijeme koje je proveo u pritvoru, oslobođen je plaćanja sudskih troškova, dok se oštećeni sa imovinskopravnim zahtjevom upućuju na parnicu.
Na ovu presudu ne postoji mogućnost žalbe.
