Garić Rade: Presuda za zločine u Vlasenici 19. jula

Garić Rade. Foto: Sud BiH.

Odbrana je u završnoj riječi zatražila oslobađajuću presudu, ocijenivši da nije van razumne sumnje dokazana Garićeva odgovornost.

On je po deset tačaka optužen za ubistva, zatvaranja, mučenja, silovanja, prisilne nestanke i druga djela. Prema optužnici, Garić je do polovine 1992. bio pripadnik rezervnog sastava policije u Vlasenici, a kasnije komandir Izviđačko-diverzantskog odjeljenja Odreda “Drinjača”, odnosno Interventnog voda Vlaseničke brigade.

Branilac Petko Pavlović je kazao da je Garić godinama radio u Puli, da je rijetko dolazio na područje Vlasenice, gdje se vratio 1991. godine. Prema njegovim riječima, svjedoci bošnjačke nacionalnosti nisu dobro ni poznavali optuženog. Podsjetio je na svjedokinju koja je pokazala na njega kao advokata umjesto na optuženog, govoreći: “Jesi, jesi, znam te dobro.”

Pavlović je rekao da su u vezi sa događajima u Stanici javne bezbjednosti (SJB) u Vlasenici neki svjedoci navodili samo prezime Garić, a da su se na spisku pripadnika policije nalazila tri Garića. Dodao je da su svjedoci kontradiktorno opisivali osobu za koju se u optužnici tvrdi da je Garić.

Analizirajući tačke optužnice, branilac je ukazivao na izjave svjedoka koji nisu bili sigurni u identitet počinioca na predočenim fotografijama ili da optuženog nisu spominjali u istrazi. Ocijenio je da nije dokazano da je Garić iz logora “Sušica” u više navrata odvodio grupe civila kojima se gubi trag.

“Nijedno ime (civila) nije navedeno, kada se to desilo, ko je to odobrio, koliko je to više navrata, gdje su pobijeni”, istakao je branilac.

Prema Odbrani, nisu pruženi dokazi ni o počiniocima ubistva Safeta Alikadića, kao ni o sudbini dječaka Adila Omerovića, za kojeg su neki svjedoci čuli da je ubijen u “Sušici”.

Kad je u pitanju optužba da su pripadnici izviđačko-diverzantskog odjeljenja u selu Luke izdvojili grupu žena i djevojčica, te da je Garić više puta silovao jednu ženu i jednu maloljetnicu, Pavlović je rekao da u sudnicu nije dovedena nijedna od silovanih žena.

Branilac je kazao da je na neke svjedoke u istrazi vršen pritisak i da se tužilac u sudnici “obračunavao” s njima kada nije dobijao željene odgovore. Ukazao je na svjedoke Odbrane koji su iznijeli saznanja o odvođenju trojice Bošnjaka u Vlasenici, tvrdeći da tu nije bilo Garića.

Pavlović je posjetio na iskaze svjedoka koji se odnose na optužbu za zlostavljanje zarobljenika iz Srebrenice u Lukama 13. jula 1995. godine, navodeći da ti navodi nisu dokazani.

Branilac, kao i sam optuženi su se posebno osvrnuli na grupu zaštićenih svjedoka, ističući da je riječ o ljudima iz Vlasenice koji su dugo godina u zavadi sa Garićem i njegovom porodicom zbog neriješenih imovinskopravnih odnosa, svađa i tuča.

Pavlović je kazao da mu je kćerka jednog od svjedoka rekla da je čula kada su se dogovarali o svjedočenju i da je bila pristala da o tome svjedoči, ali da se predomislila. Za svjedoka GR-15 je naveo da je riječ o osobi koja je i prije i u toku rata činila krivična djela.

Branilac je rekao i da nikada u karijeri nije osjećao pritisak od Tužilaštva kao u ovom predmetu, u vezi sa određenim tvrdnjama za kontakte sa svjedocima. Prigovorio je i zbog neobjavljivanja dokumenata Odbrani.

Pavlović je kazao da mu nije jasno ni zašto je Tužilaštvo izvodilo dokaze više od dvije godine, a Odbrana morala u “furioznom” tempu da svoj postupak okonča za nešto više od mjesec, u vrijeme “najgore pandemije”.

Branilac i optuženi su rekli da saosjećaju i žale zbog svih žrtava u Vlasenici i cijeloj BiH.

“Tužilac reče da se nisam pokajao i izrazio žaljenje. Ja vam kažem da nisam imao zbog čega da se kajem, jer nisam ubio, silovao, zlostavljao. Žao mi je svakog života, spaljene imovine….”, izjavio je Garić.

Dodao je da su mu najteže pale optužbe za silovanje žene i djevojčice, jer takve stvari mogle su raditi samo “zvijeri”.

Optuženi je kazao da se svjedok GR-20 na Facebooku hvalio kako ga je vratio u pritvor i kako zna ishod postupka.