Suđenje

“Potkivanje”: Pandža i Alešević oslobođeni optužbi

2. Juna 2021.10:50
Sud Bosne i Hercegovine donio je prvostepenu presudu kojom su Marko Pandža i Nermin Alešević, zbog nedostatka dokaza, oslobođeni optužbi za primanje, odnosno davanje dara.


Alešević i advokat Feraget. Foto: BIRN BiH 

Kako je rečeno tokom izricanja presude, Sud je optužene “oslobodio u nedostatku dokaza, kojih u ovom predmetu nije ni bilo”. Sud je na prošlom ročištu donio odluku da je većina dokaza nezakonita i da je Tužilaštvo BiH prekršilo odredbe zakona u toku istrage.

Pandža je oslobođen optužbe da je, u svojstvu istražitelja Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA), primio 2.000 konvertibilnih maraka (KM) od Aleševića.

Kako je obrazložio sudija Goran Radević, dva ključna dokaza Tužilaštva su bila nezakonita, a na osnovu njih su proistekli drugi dokazi, koji su takođe proglašeni nezakonitim po pravilu “ploda otrovne voćke”.

On je naveo da je Alešević prvobitno nezakonito ispitan u svojstvu svjedoka, kada je iznio “korisne činjenice protiv sebe i Pandže”. Iako je, kako je dodao, kasnije izdvojen iz tužilačkog spisa, ovaj zapisnik je bio od presudnog značaja.

Radević je napomenuo da svjedok ima pravo da ne odgovara na pitanja ako bi se mogao inkriminisati, osim ukoliko mu ne bude dodijeljen imunitet. Kazao je i da zakon zabranjuje iznuđivanje priznanja ili izjave od svjedoka, što se može izjednačiti sa obmanom.

Dodao je da je Alešević saslušan u svojstvu svjedoka 24. maja 2019. godine, a da je glavna tužiteljica 19. juna odbila da mu dodijeli imunitet. U tom periodu, kako je istakao, Tužilaštvo prikuplja 28 ključnih dokaza.

Sud je nezakonitim proglasio i video-snimak susreta Aleševića i Pandže sa tadašnjim predsjednikom Visokog sudskog i tužilačkog vijeća (VSTV) Milanom Tegeltijom i njegovim kumom Vladimirom Jurišićem.

Radević je rekao da pribavljanje ovog snimka samo po sebi nije bilo nezakonito, jer je on javno objavljen 23. maja, ali da se ne može koristiti kao dokaz jer se radi o neovlaštenom snimanju i kršenju privatnosti građana.

On je napomenuo da, za razliku od nekih evropskih zemalja, u BiH nije moguće koristiti ovakve snimke u slučaju javnog interesa.

Radević je kazao da je tačno da je Tužilaštvo inicijalne informacije o ovom slučaju dobilo na osnovu objavljenog snimka i da je moglo zaključiti da su Alešević i Pandža počinioci krivičnog djela, ali da je sporno zbog čega je onda pozvalo Aleševića kao svjedoka. Naveo je da je bilo vjerovatno da će se “kao neuka stranka” samooptužiti, što je i učinio tokom davanja izjave.

Prema riječima sudije, sve upućuje da je Tužilaštvo pozvalo Aleševića kako bi se uvjerilo da je njegov snimak autentičan.

Prema optužnici, Pandža je zahtijevao novac da bi kao posrednik uticao koristeći svoju funkciju i vršio pritisak na nekadašnju glavnu tužiteljicu sarajevskog Kantonalnog tužilaštva Dalidu Burzić da utiče na postupajućeg tužioca kako bi uzeo u rad predmet za koji je bio zainteresovan Alešević.

U optužnici stoji da je Pandža preko Jurišića organizovao susret u jednom ugostiteljskom objektu u Banjaluci 23. novembra 2011. godine, kada je Tegeltija obećao da će provjeriti o čemu se radi. Po završetku sastanka, kako se navodi, Alešević je dao Pandži 2.000 KM.

Prije izricanja presude, Tužilaštvo je iznijelo završnu riječ, u kojoj je izrazilo neslaganje sa odlukom o proglašenju dokaza nezakonitim. Tužiteljica Merisa Nurkić je kazala da Tužilaštvo nakon objavljivanja snimka nije znalo ni ko je Alešević ni ko je Pandža, te da zbog toga Aleševića nije saslušalo kao osumnjičenog.

Ona je dodala da je tada postupajuća tužiteljica prilikom saslušanja upozoravala Aleševića da ima pravo da ne odgovara na pitanja. Nurkić smatra da nije trebalo na osnovu dva sporna dokaza proglasiti druge nezakonitim, te ukazala na neke presude Suda u Strasbourgu i Ustavnog suda BiH.

Pandžina braniteljica Gordana Erceg i Aleševićev advokat Ifet Feraget zatražili su oslobađajuću presudu. Feraget je ponovio ranije navode o nezakonitosti dokaza, istaknuvši da Alešević nije bio upozoravan u skladu sa zakonom, nego da je Tužilaštvo htjelo da ispita šta on zna.

Feraget je napomenuo da je on lično u drugom predmetu na desetine puta tražio sastanak kod tadašnjeg predsjednika VSTV-a Tegeltije, ali bez uspjeha.

Prema riječima Ferageta, ovaj predmet će ući u anale pravosuđa u pogledu proceduralnih pitanja. On je rekao da položaj Tužilaštva nije bio jednostavan, jer su inicijalna saznanja imali na osnovu nezakonitog dokaza. On smatra da bi zakon trebalo promijeniti kako bi ovakvi snimci bili zakoniti u slučajevima korupcije.

Na izrečenu presudu postoji mogućnost žalbe.

 

Marija Taušan